Vlado Majić: Primjena znanosti u nogometu je put do poboljšanja individualne razine igrača

Jedan od najzaslužnijih za dobru igru i fizičku spremu
nogometaša Solina svakako je Vlado Majić. 24-godišnji Solinjanin je pomoćni i
kondicijski trener kluba koji uspješno spaja posao i faks. Naime, Vlado je student Kineziološkog fakulteta u Splitu, a u slobodno vrijeme drži i
privatne treninge.

Kako je došlo do suradnje između tebe i NK Solina?

– Došao sam u Solin raditi volonterski s juniorima na poziv
trenera Terze. Nakon određenog perioda rada koje smo proveli zajedno išli smo
na završnicu amaterskog prvenstva Hrvatske gdje smo osvojili zapažen uspjeh,
osvojivši drugo mjesto iza Intera iz Zaprešića nakon izvođenja jedanaesteraca.
Nakon toga formiran je jedan program rada pod paskom trenera Ante Terze i mene
koji je predložen Upravnom odboru kluba gdje je naišao na pozitivan odjek. Još
smo tu, iako nas rezultati ne prate onako kako bi mi željeli bez obzira na to
što je treće mjesto dosta dobro s obzirom na uvjete koje imamo. Mislim da smo
sposobniji i talentiraniji od ostalih momčadi u ligi i da se do zadnjeg
trenutka možemo boriti za prvu poziciju.

Koje ste metode i principe rada koristili da je momčad
izgledala fizički spremno tijekom jeseni?

– Najveća prednost je u tome što sam počeo primjenjivati
znanost u praksi jer je za mene praksa bez znanosti reverzibilna i jedno bez
drugoga ne može nikako. Jednim ustrajnim radom, educiranjem i primjenjivanjem
sada to istog znanja došli smo do određenih rezultata i poboljšanja na
individualnoj razini svakog igrača i došli smo u situaciju gdje svaki igrač
pokazuje one svoje komponente koje nije pokazivao ranije zbog toga što nije bio
sposoban odgovoriti na zahtjeve igre.

Da li ostali klubovi prve, druge i treće lige također
primjenjuju znanost jer je znano da se u prošlosti igrače gledalo atributivno,
a ne kvantitativno?

-Rekao bih da statistika i znanost ne mogu opstati ako ne
postoji spoj između znanosti i prakse, ali veliki problem naših klubova je što
je premali broj ljudi osposobljen za stručni rad. Mladi teško dobivaju priliku
zbog nepovjerenja. Premala je razina rada i edukacije u našem sustavu koji nije
napravljen tako da se treneri educiraju za ono što će im se dogoditi u datom
trenutku, pogotovo Kineziolozi što je moja branša. Ovo što se meni dogodilo i
nije baš svakodnevica u našem nogometu. Postoje klubovi kao što je RNK Split
koji daju priliku mladima, ali realno nije baš česta pojava.

Spomenuo si  RNK Split, što je s ostalim klubovima, konkretno Hajdukom?

– Ne volim pričati o klubu u kojem ne djelujem i nisam
upoznat sa situacijom, vjerujem da u Hajduku postoje stručnjaci koji su
zaduženi za svoj dio posla i koji to obavljaju kvalitetno, ali one stvari o
kojima ja pričam su druga razina rada. Evo Split konkretno posjeduje Polar Team
system i stručnjake koji su sposobni odgovoriti na zahtjeve tehnike koja se
stavlja pred njih. Za Hajduk ne znam da to primjenjuje i zato ne želim  govoriti o njima.

Evo student si DIF-a (Kineziologije), odrađuješ trenersku
dužnost i privatne treninge usputno, a i u sretnom si braku, kako uspiješ to
sve uskladiti?

– Savršeno dobro isplaniran dan je dobra vodilja svakog
trenera. Radi toga možda pate moja obitelj i prijatelji, ali to je cijena koju
sam spreman platiti radi ciljeva koje sam zacrtao. Žena je moj menadžer
(smijeh), puno mi pomaže u organiziranju dana i naravno spremanju hrane. Bez
nje, a i prije bez majke ne bi mogao ostvariti uspjeh.

Koje su ti daljnje ambicije u životu?

-Kad je u pitanju klub cilj mi je podizanje nivoa rada na
razinu koja ja iznad razine na kojoj je klub trenutno, podizanje svijesti
igrača o važnosti pravilnog rada i razvijanja njih kao osoba i kao igrača, te
postavljanje temelja za nekoga tko ce doći nakon mene. A
kad je u pitanju moj osobni razvoj želja mi je svakim danom biti bolji jer smatram
da razvoj nikada ne završava i da limiti ne postoje. Stav i karakter određuju svakoga od nas, pa tako i
mene i vjerujem da će me oni odvesti prema mom cilju, a to je prvoligaško
društvo i europska scena.

Solin je poznat kao rasadnik talenata, postoje li danas
igrači u klubu koji bi mogli napraviti iskorak u prvoligaško društvo?

– Solin je jedna sredina u kojoj je nedostajalo rada. Isto
tako spomenuo bih jedan problem što se tiče rada Omladinske škole. Ona mora
biti temelj za prvu momčad, ne samo u Solinu nego svugdje. Samo sustavnim
stvaranjem i strpljivošću se može doći do toga. Igrači su dolazili nespremni u
prvu momčad s nedovoljnom razinom sposobnosti da oplemene taj svoj talent koji
posjeduju. Nadam se da ću im svojim radom pomoći da pokažu priliku koju nisu
mogli prije pokazati. Ne volim baš previše nekog favorizirati, ali svakako bih
spomenuo Ivana Perkovića za kojeg smatram da bi mogao napraviti karijeru i ne
bi smio promaknuti stručnim ljudima u klubovima koji se nalaze u našoj blizini,
a u većem su natjecateljskom rangu.

Vratio vam se Marčić nakon ozljede, Guć nakon epizode u
Maleziji, evo i Hajder je stigao, je li momčad spremna za borbu za naslov?

– Guć još nema riješene papire, Marčić je prošao jedan jako
težak proces rehabilitacije nakon teške ozljede. Čak ne bih rekao da imamo
prevagu u odnosu na prvi dio jer van pogona su nam tri stožerna igrača (Svalina, Rendić koji je otišao u Šibenik, te Perković). Prate nas problemi s
ozljedama zbog velikog broja promjena podloga (s prirodnog travnjaka na umjetni
plus Marjan). Operativno smo trebali mijenjati plan rada i priprema.

Na koncu nam je Majić rekao…

– Zahvaljujem se treneru Terzi i nogometnom klubu Solin na
prilici koju su mi dali i nadam se da ćemo ostvariti što bolji rezultat u
narednoj sezoni.