Godišnjica je smrti velikog Mosora: Čovjek koji je zračio dobrotom, dobričina koja nikoga nije mrzila

Milorad Bibić Mosor bio je kao veliko dijete. Vječno razigrano, uvijek s nekim novim idejama. Nije bilo riječi koje bi cijelu Mosorovu priču mogle staviti u jednu rečenicu. Bilo je to lice koje jednostavno živi u srcima, Jedan od rijetkih koji je ovu zemaljsku kuglu oplemenio svojom dobrotom jer nikome nije ništa loše napravio.

Zaštitni znak novinarstva, suđenja, zafrkancije i sporta. Sve je smatrao prijateljima, Mosor jednostavno nije imao dara za poniziti druge.

Mnogo je ljudi na ovome svijetu koji su svojim radom, djelom i životom ostali duboko urezani u povijest, a Mosor je i svoju povijest nadživio. Prerani odlazak sa zemaljskih pustolovina zavio je u crno terene diljem Dalmacije. Venama Mosora jače je tekla krv košarke i nogometa. Jugoplastike i Splita. 

Svim zafrkantskim poslovima prilazio je posve ozbiljno. Baš kako to i samo znaju veliki ljudi.

– I kada je u pitanju balun, tu u navijanju Torcidi nitko nije ravan. Ali kada je u pitanju košarkaško navijanje, tu su zadarski Tornado i sinjski Maligani neprikosnoveni i najorginalniji u Hrvatskoj, govorio je Mosor i poštovao veličanstvene sredine, a svoj Split i Jugoplastiku je nosio u srcu.

Crna kronika bila je dio njegove novinarske karijere, a jednom je tako bila nesreća u brodogradilištu. Mosor je otišao na teren, a kad je vidio krv, pao je u nesvijest pa je Hitna pomoć imala dvije intervencije.

Zanimljiva anegdota dogodila se i s velikim prijateljom Dinom Rađom o kome je Mosor čak napisao i knjigu.
Nakon operacije žuči 2004. godine Rađa mu je poslao grobara u bolnicu koji ga je mjerio, a na ulaznim vratima kuće dočekala ga je ‘Tišina‘ u izvedbi trubača. Anegdota koja je ispričana tko zna koliko puta i anegdota na koju je uvijek nanovo Milorad plakao od smijeha.
Svojih smijehom zarazno je nasmijavao i druge makar šale nekad i nisu bile smiješne.