Visoki troškovi energenata, sirovina, plaća, presječeni
lanci opskrbe… Potrošači vide da su im novčanici sve tanji jer tvrtke sve
troškove prebacuju na njihova leđa.
Kada nešto poskupi, govorimo o inflaciji. Ali postoje i
drugi “trikovi” za izvlačenje novca iz džepova ljudi.
Vijeće potrošača iz Hamburga prošle je godine margarinu Rama
dodijelilo šampionsku titulu za “varljivu ambalažu”. Naime, cijena mu je ostala
2,19 eura, ali je pakiranje s 500 sniženo na 400 grama. To znači da je margarin
poskupio 25 posto, iako se cijena pakiranja nije mijenjala, piše Deutsche Welle.
Taj se fenomen naziva shrinkflation, riječ skovana od
“inflation” i engleskog “shrink”, što znači smanjiti se.
Sada pati i kvaliteta
Iako je razdoblje snažnih poskupljenja prošlo – iako nema
znakova da će se vratiti na staro – sada zagovornici potrošača promatraju
najnoviji fenomen koji su nazvali skimpflation. “Skimp” na engleskom znači
škrtariti ili raditi nešto nedovoljno kvalitetno.
Termin je skovala američka medijska mreža NPR prije dvije
godine. “Fenomen se također širi u Velikoj Britaniji i Njemačkoj”, kaže Sabine
Hibner, stručnjakinja za kvalitetu usluga i autorica.
Primjerice, nakon početka rata u Ukrajini proizvođači
pomfrita zamijenili su suncokretovo ulje palminim jer se ogromna količina
svjetske proizvodnje suncokreta nalazi u Rusiji i Ukrajini. Ulja jednostavno
nije bilo.
“Palmino ulje uvedeno je iz nužde, a sada je prilično
etablirano”, kaže Hibner.
Iako suncokretovo ulje već odavno ima u dovoljnim
količinama, prema podacima Agencije za zaštitu potrošača, samo se jedan od
ispitanih proizvođača vratio kvalitetnijem proizvodu. Drugi još uvijek koriste
palmino ulje.
Promjene u sastojcima nisu navedene
Da cirkus bude potpun, mnogi se proizvođači usude čak i ne
naznačiti promjenu sastojaka na ambalaži. Nutritivne vrijednosti više nisu
odgovarale reklamiranom. Palmino ulje je daleko jeftinije i manje zdravo od
suncokretovog ulja zbog većeg udjela zasićenih masnih kiselina.
Prema riječima Sabine Hibner, tvrtke su za to dobile
izvanredne dozvole jer nije bilo lako napraviti novu ambalažu na brzinu.
Umjesto promjene popisa sastojaka i nutritivne vrijednosti,
samo su naveli: “Sadrži palmino ulje umjesto suncokretovog ulja” u polje
predviđeno za upisivanje roka trajanja. Međutim, to je prošlo nezapaženo kod
mnogih potrošača.
Centar za savjetovanje potrošača iz Hamburga navodi primjer
čokolade iz velikog lanca supermarketa Aldi Nord. Tamo su njihove brand
čokolade s marcipanom izgubile na kvaliteti – umjesto 45 posto marcipana
koristi se samo 38 posto. U ostalim varijantama manje je pistacija i nugata.
Iako su čokolade poskupjele dvadesetak centi na 1,69 eura.
Pogoršanje kvalitete usluga
No, fenomen štedljivosti nije vidljiv samo u robama već i u
uslugama. Kako kaže Hibner, radne snage nedostaje posvuda. Kao rezultat toga,
tvrtke štede na plaćama, a potrošači se suočavaju s lošijom uslugom.
Recimo, možete čekati satima kada nazovete pozivni centar.
Ili, sve manje poslovnica banaka i bankomata, iako potrošač i dalje uredno
plaća isti ili veći iznos banci. U zračnim lukama vladaju gužve jer je manjak
osoblja ili sve manje prtljage koja je uključena u redovnu cijenu karte. Duže
čekanje na blagajni u supermarketu ili na konobara u restoranu, piše Deutsche Welle.
“To znači da kupci dobivaju lošiju uslugu, a istodobno
zaposlenici često moraju raditi više”, kritizira Hibner.
Ona donekle razumije kada se troškovi prebacuju na kupce,
ali smatra da je povećanje profita na njihov račun kratkovidna taktika. “Drsko
je misliti da ljudi to ne vide. Svatko tko se osjeća prevarenim okrenut će leđa
tvrtki ili brendu”, kaže.
Ona savjetuje ljudima da se bolje upoznaju s proizvodima
koje kupuju – tim više što mnogi teško podnose sve veće troškove sve veće
(inferiornije) robe. Hibner dodaje da, zahvaljujući društvenim medijima, ljudi
sada mogu pokrenuti kritiku tvrtke: “Trebali bi koristiti tu moć.”