Na Kmanu “sve po starom”, iz dana u dan nastavlja se farsa s muškarcem koji je prijetio i s nožem hodao među djecom

Otvoreno, bez skrivenog identiteta, Anka Đikić progovorila je o onome što smo mislili da se događa samo u američkim filmovima. Muškarac u srednjoj životnoj dobi, koji je od ranije poznato lice u policijskim spisima, prvo je mahao nožem pred djecom za vrijeme volonterske akcije pa onda i prijetio jednoj od zaštitnih lica splitske udruge “Anđeli” koja se skrbi o djeci s poteškoćama u razvoju.
 
Danima svi raspravljaju o tome tko je sve zakazao. Kada su sve oči javnosti uperene u taj slučaj, farsa i propusti nastavljaju se događati do te mjere da je muškarac, s očitom potrebom za pomoći, jučer pratio odgajateljicu do njenog automobila, skrivao se iza njega i smijao.

Najstrašnije je od svega što je u dva navrata, iako izveden pred sud, odmah pušten na slobodu tek uz nekoliko stotina kuna kazne i mjere opreza. Policija bi ekspresno reagirala, privodila muškarca, ali on se vraćao na mjesto radnje.

“Ovo je problem Splita, problem svih nas!”

– Svi ćete doći na red, a prvo ona koja me dala u novine – sumanuto je vikao muškarac prije više od tjedan dana. Đikić je zazivala pomoć, bijesna na institucije koje, već smo se puno puta uvjerili, reagiraju tek kad bude prekasno.

Štoviše, cijeli slučaj poprima dodatne razmjere katastrofe uzme li se u obzir da muškarac koji već danima vrši teror na Kmanu živi u zgradi tik do one u kojoj se održavaju radionice “Anđela”.

– Kad sam prijavila ovaj slučaj, izašla u medije, donekle sam vjerovala da mogu utjecati barem na institucije koje trebaju pomoći tom čovjeku, a tako i svima nama da ne strahujemo i da se u isto vrijeme i zaštitimo od onog potencijalnog što se može dogoditi – ispričala nam je Anka Đikić.

Šutnja nije rješenje, ponavlja nam naša sugovornica govoreći kako svi mi skupa trebamo postati glasni, pa nam se neće događati brojne životne epizode.
– Ne, nije ovo problem Anke Đikić, naše Udruge ili Kmana. Ovo je problem Splita, ovo je problem svih nas. Problem je to što u tom dječjem parku više nema djeteta da se igra nema djece koja su bezbrižno šutirala loptom na nogometnom terenu jer se nitko od stanara više ne usuđuje djecu puštati samu na donedavno sigurna mjesta – veli ravnateljica dječjeg vrtića za osobe s teškoćama u razvoju “Mali dupin”.

Tko je tome kriv?

– Što nas dalje čeka? Iskreno pojma nemam, ali i dalje ću se pitati koji su razlozi da sustav ne funkcionira. Sustav koji ima zakone i propise, sustav u kojem je sve jasno definirano i koji ima rješenja za gotovo sve uzroke i probleme – nastavlja Đikić.