Otočani u očaju: Hoće li se vinogradi morati zaštiti bodljikavim žicama?

Problematika odnosa divljih životinja i njihovog suživota sa
ljudima i njihovim dobrima, globalni je problem. Divlje svinje koje su se na
otok Hvar doselile ne tako davno, a rade kao i drugdje štete na poloprivrednim
dobrima, ne bi bile posebnost, da otok Hvar nema jednu jedinstvenost, a to je Starogradsko
polje, ili grčka Hora, koja je zaštićeno kulturno dobro na UNESCO popisu
zaštićenih kulturnih dobara.  Upravo u
tom polju stoljećima se uzgajala vinova loza od čijih se slatkih grozdova
dobivalo ono po čemu je otok Hvar i čitava Dalmacija poznata, a to je vino. 

Hvar je otok vina i to od davnina. Od vremana Grka koji su u Starogradskom
polju stvorili svoju Horu,  danas najstariju
sačuvanu parcelizaciju iz doba stare Grčke u čitavom svijetu, a čiji je smisao
bio oživljavanje otoka obrađivanjem zemlje i uzgajanjem maslina, smokava i
posebno vinove loze. Taj smisao nasledili su naši preci pa su u zadnjim
stoljećima marljivim radom od inicijalne makro parcelizacije stvorili pravu
mikro parcelizaciju i svojevrstan pleter ili čipku gomila i mejaša, a sve sa
svhom pronalaska mjesta za sadnju loze. Tako su upravo oni, vrijedni težaci
stvorili jedinstven reljef i vizuru polja koji je imao svoj najveći sjaj krajem
19. i početkom 20 stoljeća kada je vino bilo na cijeni i kada se od vina živilo
dobro. Nažalost već desetljećima traje sustavno iseljavanje  težaka iz Stargradskog polja, a u njega se
useljavaju razni prirodni biljni nametnici kao što je bor, koji prekrivaju onaj
sjaj koji su stvorili težaci svojim radom.

Danas, kada je broj težaka sveden na nivo neke rijetke vrste
pred izumiranjem, nitko se i dalje ne brine za njegovu zaštitu, nitko ne
razmišlja kako bi bilo dobro da mu se vrati stara uloga zaštitnika i
održavatelja Starogradskog polja. Naprotiv, u polje se useljava još jedan
nametnik iz životinjskog svijeta; divlja svinja!

Ne samo da divlje svinje uništavaju plodove težakovog rada,
već u potrazi za hranom uništavaju i vizuru polja rušeći gomile i rujući
zemlju. One su zapravo jedan od posljednjih čavala u kasilu težaka koji je
podlegao pod teretom nebrige struktura. 

Pored svih muka i problema koje vinogradari imaju sada bi
još trebali i ograđivati svoje vinograde kako bi ih zaštitili. Vinograde koji
su u zaštićenom kulturnom dobru sada bi trebalo opasati raznim bodljikavim ili
armaturnim žicama i mrežama i tako još više narušiti vizuru tog bisera naše
baštine, koja je ionako ugrožena.

Svaki plod koji raste u kulturnom dobru na UNESCO listi
trebao bi biti nacionalno blago, pa bi tako trebalo biti i sa grožđem iz
Starogradskog polja. A naconalno blago treba čuvati i s njim se ponositi.

Zašto nacionalno blago tj bisere bacamo pred divlje svinje?  I tko su zapravo svinje?

Jer netko je prepoznao ljepotu, vrijednost i bogatstvo
baštine starogrčke Hore, proglasio je biserom, a onda taj biser stavio pred
naše noge, da bi ga mi prepustili papcima divljih svinja.

Ima mnogo simbolike u ovom slučaju, ali činjenica je jedna; naš
odnos prema nacionalnom blagu i baštinskim biserima često se može
okarakterizirati kao svinjarija.