Dušni je dan, spomen svih koji nisu više s nama

Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz je kršćanske nade i vjere u zagrobni život. Tog dana vjernici mole za duše svojih umrlih i za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj misi i mole Božje milosrđe kako bi se njihovi dragi pokojnici što prije susreli s Bogom i zadobili spasenje svoje duše.

Vjernici za duše svojih pokojnika mole vjerujući u to da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje, biti njihovi zagovornici da i oni uđu u kraljevstvo Božje i tako budu pribrojeni općinstvu svetih.

Ovaj dan karakteriziraju tišina, molitva i sjećanje na pokojne. Nerijetko se plaća misa za pokojnike, prisustvuje se obredu oprosta, pomaže se sirotinji… U puku se Dušni dan još nazivao i Dan mrtvih ili Mrtvo spomenuće međutim takvi nazivi nisu u suglasju s kršćanskim vjerovanjima koja uče o besmrtnosti duše.

Nekada je bio običaj da se na Dušni dan pokojnicima na grobove nosi hrana i piće, a u sjećanju mnogih djedova i baka do danas je ostala jedino svetkovina u kojoj desetak muškaraca cijelu noć zvoni crkvenim zvonima.

I dok se s jedne strane prisjećamo običaja, s druge svjedočimo datumskoj povezanosti blagdana Svih svetih i Dušnog dana koja je dobra prilika za razmišljanje o vječnosti i kratkom odmicanju od ovozemaljskih stvari.