Ne bi Split bio poseban da nema takvu
bogatu priču koja seže još od vremena Dioklecijana i svetoga Duje, čije je
djelovanje obilježilo ovaj grad.
I danas, kada slavimo splitskog zaštitnika,
prisjećamo se odakle je sve krenulo, a to nam je ispričao poznati splitski
arheolog i akademik Nenad Cambi kojeg smo pronašli u ulici Ispod ure, u
prostorijama ‘Književnog kruga Split’ koji krije mnogobrojne zanimljivosti i čiji
prostor čuva veliku splitsku povijest.
Ovoga puta, zanimalo nas je više o
manifestaciji Svetog Duje, kako je to izgledalo nekada, dok nije bilo ove
pandemije.
Cambi nam tako priča kako se dan
svetoga Duje obilježava 7.svibnja i to kada su njegove kosti translatirane
(Op.a. prebačene) iz Solina u Split. Riječ je o tome da kada je Salona propala,
Splićani su tada pošli na groblje svetoga Duje, uzeli kosti i prenijeli ih u
Split. Upravo taj čin, obilježio je Split i proslavu svetoga Duje koja je
ostala sve do današnjih dana.
– Da nije bilo tog prenošenja njegovih
ostataka, Split ne bi nikada bio na neki način središte i metropola Dalmacije.
Naravno da je to za Split bilo izuzetno važno zato jer se uvijek 7. svibnja
tradicionalno događalo nešto što je imalo reperkusiju na stanovito prerastanje
Splita u religijski centar u kojem su se događala hodočašća – kaže Cambi.
Sveti Duje bio je osnivač salonitanske
crkve. On je ubijen 10. travnja 304. godine, ali taj dan se ne obilježava već 7.svibnja
kada su njegovi ostaci doneseni u Split.
– Sve se kontinuirano počelo događati
negdje od 8.stoljeća, teško je precizirati, ali od tada je ta proslava stalna, a tijekom stoljeća je rasla i dobila
jedan novi sadržaj – veli.
Bez šušura
Tradicionalna procesija ni ove godine, zbog vremena pandemije, se neće održati, ali nije bilo teško Cambiju ispričati početak tradicije koja seže još u 14. stoljeće. Crkva je tada shvatila da mora izađi iz okvira građevine, objašnjava naš sugovornik.
Naglasio je kako splitska crkva ima
jedina prave tragove svetoga Dujma jer postoje zapisi da su iz Rima slali opata
Martina kako bi skupio ostatke, ali oni se ipak nalaze ovdje, u Splitu.
Proslava Sudamje je ono što obilježava
Split i njegovu povijest, ali ove godine to se ne osjeća u zraku. Grad je
tradicionalno uređen, no nedostaje onaj gradski šušur. I sam akademik Cambi kaže
da je korona poremetila svetkovinu jer se ona mora događati među ljudima, a ne ‘online’.
Osvrnuo se kako bi bilo potrebno
redizajnirati ideju proslave.
– To treba napraviti netko tko ima ideju
i na pravi način kako bi to trebalo izgledati. Osnova svake takve manifestacije
je da ima i pučke elemente, ono što se stvaralo zajedno s crkvom, ali oko toga
ne možete očekivati da će se nešto dogoditi na Rivi, to je jalov posao – odgovara.
‘U Split Dioklecijan dovodi turiste!’
Dotaknuli smo se i teme Dioklecijanove
palače koju su u posljednjem razdoblju počeli gušiti problemi, što gospodarski,
što kulturni, ali Cambi ističe kako bi trebalo napraviti jedan balans. Veliki
naglasak stavio je na samog Dioklecijana koji je, kako kaže, Split učinio
carskim gradom te ostavio jednu veličanstvenu palaču, spomenik koji je najveći
u Hrvatskoj. Splićani su se počeli useljavati u palaču kada je propala Salona
jer su tu našli zaštitu i izgradili svoje domove.
– Mi imamo jedan svjetski biser koji ne
izgleda zapravo kako bi trebao. O Dioklecijanovoj palači nemamo još niti jedan
dokument koji bi predvidio kakvo bi bilo gospodarenje palačom. Tu dolazi do
sukoba onoga što ne bi trebalo, a to su privreda i kultura. Svatko hoće imati
kafić, restoran. Ja nisam apsolutno protiv života u palači, njega treba biti,
ali naravno s jednom određenom dozom umjerenosti u svemu tome – istaknuo je
Cambi.
U svakom slučaju moramo cijeniti baštinu
jer je to ono zbog čega turisti dolaze u Split. Kaže kako je Dioklecijan taj
koji je oživio Split i vinuo ga na svjetsku turističku kartu.
– Ne dolazi se u Split zbog Hajduka ili
Ultre, možda će netko tako reći, ali onaj internacionalni interes je
Dioklecijanova palača u to bi se i Sudamja mogla uklopiti jer su Dioklecijan i
Duje bili usko povezani. U svakom slučaju to je ono što moramo njegovati jer je
to velika kulturna baština, a i uz to iskoristiti i gospodarski potencijal koji
iz toga može proizaći.
– Turistički djelatnici u Splitu hvale
se kako su oni doveli turiste. Moram reći da ih nisu doveli oni, već Dioklecijan.
Split mora puno više vratiti palači nego što joj vraća.
Na samom kraju, Cambi je poručio.
– Želim da Split bude Split. Da to
bude grad jednog svetog Duje, Dioklecijana, Marulića, Ujevića. Split je uvijek
rađao značajne ljude, i rađat će ih. Taj potencijal postoji, ali taj je
potencijal zapravo iznjedrila jedna kulturna sredina. Ako vrednujete Split,
uvijek će tu biti jedna elita koja
postoji i danas koja će Split činiti onakvim kakvim uistinu i jest.