[KOMENTAR] Hajduk se namučio: Pristup “lako ćemo” nikad ne ispadne lagan

Hajduk nije napravio krivi korak protiv Hrvatskog
dragovoljca, ispratio je goste iz Prve HNL i dao sebi još malo nade da se može
domoći naslova prvaka. Međutim, da je morao lakše doći do pobjede nad
fenjerašem, jasno je svima koji su gledali premijeru 33. kola prvenstva. Prvi,
a nadamo se i zadnji put ove sezone momčad Valdasa Dambrauskasa u velikom se
dijelu utakmice oslonila na pristup “lako ćemo”. Što nikad u sportu ne ispadne
lako, a nerijetko bude prilično teško i razočaravajuće.

Zašto su Bijeli stali nakon 15-ak minuta dobre igre te počeli
igrati u nižoj brzini, teško je dokučiti. Možda ih je zavarao rani pogodak te
nekoliko lakih dolazaka pred vrata gostiju, možda su osjetili da je razlika u
kvaliteti prevelika pa su računali da će gosti griješiti i pobijediti sami
sebe. Možda su htjeli “pjevati i plesati“ s navijačima do kraja utakmice, ali
pjevanju i plesanju mjesto je na vjenčanjima i sličnim proslavama koje im
slijede idućih dana. Na zelenom travnjaku ipak je trebalo pokazati nešto više
od onog što smo gledali od 20. minute do izjednačujućeg gola gostiju. Hrvatski
dragovoljac je došao igrati nogomet u skladu sa svojim mogućnostima i limitima,
neiskusni gosti bili su možda malo impresionirani ambijentom, ali ne i protivnikom.
Ne toliko svojom zaslugom koliko zaslugom bezvoljnih hajdukovaca koji su se
uzdali u pojedinačnu kvalitetu velemajstora Marka Livaje i Nikole Kalinića.
Zadovoljan ranim vodstvom Hajduk je u drugoj polovici prvog poluvremena igrao
sporo, bezidejno i jalovo. Srećom po Bijele gosti iz Sigeta nemaju kvalitetu da
kazne takav pristup s više od jednog gola, na koncu konca nisu slučajno novi
drugoligaš.

Najviše problema Splićani su imali u sredini terena što je
bilo za očekivati s obzirom na izostanke. Grgić se tek vraća nakon ozljede i odmah
je morao pokrivati veliki prostor pa je pred kraj susreta osjetio probleme s
grčevima. Mladi Rokas Pukštas se poslovično trudio, pamtit ćemo ga po solidnom
debiju, i njega su grčevi počeli hvatati pred kraj jer se silno trošio.
Probleme s grčevima nije imao Filip Krovinović, ali nismo puno dobrog vidjeli
od njega, igrač njegove kvalitete i reputacije trebao se bolje nametnuti u
sredini terena. Stizao je veznjacima u pomoć Čolina, mučio se s predajom lopte
i duelima, premda je djelovao svježije od ostalih.

U igri koja nije imala ozbiljan ritam hajdukovcima je
trebalo nešto da ih pokrene, ovaj put je to bio gol gostiju za 1:1. Naivno
primljen, nakon izgubljene lopte u sredini nitko nije krenuo u re-posjed pa su
gosti brzo otvorili bočnu stranu i lako izigrali zadnju liniju Hajduka.
Portugalac Ferro je neuvjerljiv na širokom prostoru, dodavanje Bristrića za
strijelca Frigana prošlo mu je kroz noge, sigurno bi mu u Benfici nešto rekli o
tome.
Tek nakon gola Hrvatskog dragovoljca Hajduk je pojačao ritam i stvarao šanse,
ali to su situacije u kojima pristup „lako ćemo“ dolazi na naplatu. Em se
razbrani protivnički vratar, em pokušaji  odlaze pored ili preko vrata, em je suđenje
dosta neuvjerljivo pa polako raste nervoza i više se vremena troši na priču nego
na igru. Pa se iz svega toga stvori nepotrebna drama koja bi bila još veća da
su gosti znali odigrati nekoliko potencijalno opasnih kontri. Nisu jer prije
svega nemaju iskustva i kvalitete, a nekoliko dobrih reakcija imao je Stefan
Simić koji je agresijom i brzinom pokrivao kolegu Ferra te veznjake koji bi
ispali iz igre.

Kraj nadanja o tituli spriječili su najiskusniji, Gergo
Lovrencsics ima bogomdani ubačaj desnom nogom, a Marko Livaja zna kako se
postižu golovi. Dva mjeseca najbolji strijelac lige nije zatresao mrežu, jučer
je to učinio na školski način kad ga je već zaboravila obrana gostiju. Spasio
je Livaja ovaj praznični vikend svim hajdukovcima, još kad bi u nedjelju Dinamo
napravio pogrešan korak brzo bi se zaboravilo kako su osvojeni bodovi protiv Hrvatskog
dragovoljca. Ono što ipak treba uzeti kao upozorenje, Hajduk u idućim ispitima
nema pravo na pristup kakav je jučer pokazao u većem dijelu utakmice.