Zašto su Bijeli stali nakon 15-ak minuta dobre igre te počeli igrati u nižoj brzini, teško je dokučiti. Možda ih je zavarao rani pogodak te nekoliko lakih dolazaka pred vrata gostiju, možda su osjetili da je razlika u kvaliteti prevelika pa su računali da će gosti griješiti i pobijediti sami sebe. Možda su htjeli "pjevati i plesati“ s navijačima do kraja utakmice, ali pjevanju i plesanju mjesto je na vjenčanjima i sličnim proslavama koje im slijede idućih dana. Na zelenom travnjaku ipak je trebalo pokazati nešto više od onog što smo gledali od 20. minute do izjednačujućeg gola gostiju. Hrvatski dragovoljac je došao igrati nogomet u skladu sa svojim mogućnostima i limitima, neiskusni gosti bili su možda malo impresionirani ambijentom, ali ne i protivnikom. Ne toliko svojom zaslugom koliko zaslugom bezvoljnih hajdukovaca koji su se uzdali u pojedinačnu kvalitetu velemajstora Marka Livaje i Nikole Kalinića. Zadovoljan ranim vodstvom Hajduk je u drugoj polovici prvog poluvremena igrao sporo, bezidejno i jalovo. Srećom po Bijele gosti iz Sigeta nemaju kvalitetu da kazne takav pristup s više od jednog gola, na koncu konca nisu slučajno novi drugoligaš.

Najviše problema Splićani su imali u sredini terena što je bilo za očekivati s obzirom na izostanke. Grgić se tek vraća nakon ozljede i odmah je morao pokrivati veliki prostor pa je pred kraj susreta osjetio probleme s grčevima. Mladi Rokas Pukštas se poslovično trudio, pamtit ćemo ga po solidnom debiju, i njega su grčevi počeli hvatati pred kraj jer se silno trošio. Probleme s grčevima nije imao Filip Krovinović, ali nismo puno dobrog vidjeli od njega, igrač njegove kvalitete i reputacije trebao se bolje nametnuti u sredini terena. Stizao je veznjacima u pomoć Čolina, mučio se s predajom lopte i duelima, premda je djelovao svježije od ostalih.

U igri koja nije imala ozbiljan ritam hajdukovcima je trebalo nešto da ih pokrene, ovaj put je to bio gol gostiju za 1:1. Naivno primljen, nakon izgubljene lopte u sredini nitko nije krenuo u re-posjed pa su gosti brzo otvorili bočnu stranu i lako izigrali zadnju liniju Hajduka. Portugalac Ferro je neuvjerljiv na širokom prostoru, dodavanje Bristrića za strijelca Frigana prošlo mu je kroz noge, sigurno bi mu u Benfici nešto rekli o tome.
Tek nakon gola Hrvatskog dragovoljca Hajduk je pojačao ritam i stvarao šanse, ali to su situacije u kojima pristup „lako ćemo“ dolazi na naplatu. Em se razbrani protivnički vratar, em pokušaji  odlaze pored ili preko vrata, em je suđenje dosta neuvjerljivo pa polako raste nervoza i više se vremena troši na priču nego na igru. Pa se iz svega toga stvori nepotrebna drama koja bi bila još veća da su gosti znali odigrati nekoliko potencijalno opasnih kontri. Nisu jer prije svega nemaju iskustva i kvalitete, a nekoliko dobrih reakcija imao je Stefan Simić koji je agresijom i brzinom pokrivao kolegu Ferra te veznjake koji bi ispali iz igre.

Kraj nadanja o tituli spriječili su najiskusniji, Gergo Lovrencsics ima bogomdani ubačaj desnom nogom, a Marko Livaja zna kako se postižu golovi. Dva mjeseca najbolji strijelac lige nije zatresao mrežu, jučer je to učinio na školski način kad ga je već zaboravila obrana gostiju. Spasio je Livaja ovaj praznični vikend svim hajdukovcima, još kad bi u nedjelju Dinamo napravio pogrešan korak brzo bi se zaboravilo kako su osvojeni bodovi protiv Hrvatskog dragovoljca. Ono što ipak treba uzeti kao upozorenje, Hajduk u idućim ispitima nema pravo na pristup kakav je jučer pokazao u većem dijelu utakmice.

Trener Hajduka Valdas Dambrauskas je znao da večerašnji derbi ne nosi rezultatski značaj, miksao je momčad i na kraju je zadovoljan kako su igrali. Unatoč porazu, njegovom tek drugom otkad je na klupi Hajduka. 

- Bila je izjednačena utakmica, malo smo imali kontrolirali igru mi, malo Dinamo. Dobro smo reagirali nakon primljenog gola, vratili se, imali dobru kombinatoriku. Nakon što smo izjednačili rekao sam igračima da idemo po pobjedu, tražili smo bodove, nismo se htjeli zadovoljiti bodom. Možda sam kriv zbog toga, ali želimo izgraditi pobjednički mentalitet, želimo pokazati pobjednički gard. To je značajno za finale Kupa, ta svijest da idemo po pobjedu do samog kraja. Nekad uspijemo, nekad ne, ali pokazali smo da želimo uvijek ići na pobjedu. Možemo izvući pouke iz ovakvih utakmica, ova momčad ima veliki potencijal i možemo biti još bolji iduće sezone

U četvrtak je finale Kupa, na Poljudu se igra Jadranski derbi...

- Nije za nas sezona gotova, čeka nas Rijeka, finale koje sigurno neće biti lijepo. Detalji će odlučiti, nema tajni između momčadi, bit ćemo spremni. Žao mi je što danas nije bilo naših navijača, ovo mi je najtužniji trenutak otkad sam u Hajduku. Znam da će biti u srijedu s nama, oni su nam velika podrška i sve ćemo napraviti da zajedno osvojimo trofej.

Dinamo je na kraju uspio savladati Hajduk prvi put ove sezone, u utakmici koja nije bila na razini velikih derbija u njenom većem dijelu, ali je ipak donijela dramatiku u završnici. Hajduk je bio dobar, hrabar, a nije bio kompletan, što mu daje nadu da će biti dobar u finalu Kupa pa zatim u novoj sezoni. Htjeli su Bijeli izbjeći poraz na Maksimiru, vratili su se u utakmicu 28. golom Marka Livaje i htjeli pokvariti slavlje Dinama, ali dvije kontre u završnici rastužile su Splićane. 

U prvom poluvremenu igralo se dosta oprezno, Hajduk je na početku susreta izlazio u visoki pritisak na obranu domaćih i destabilizirao kombinatoriku Modrih. Bili su Splićani energetski bolji od Dinama, odgovorno pokrivali sredinu terena i pokušavali biti mirni s loptom u posjedu. U tome bi se dogodila pokoja pogreška,  više od ostalih griješio je Ferro, Portugalac se mučio s točnim dodavanjima i bio standardno spor u reakcijama. Srećom po njega, Dinamo igra spor nogomet, oslanja se na tehničku potkovanost i teži brojnim dodavanjima koja ponekad nemaju previše smisla. Hajduk taj usporeni ritam domaćih nije uspio iskoristiti da iz neke osvojene lopte kvalitetno odradi tranziciju. Tek poneki dobar potez daleko od vrata Livakovića nije bio dovoljan da Splićani stvore ozbiljniju priliku pred vratima domaćih. Nije ih ni Dinamo imao u prvih 45 minuta osim voleja Petkovića, osjetilo se da utakmica nema rezultatski značaj pa nije bilo ni uobičajeno velike agresije i žestine kakve zna biti u velikom derbiju.

Obostrano disciplinirana igra nije mogla zadovoljiti gledatelje na Maksimiru, razveselili se početkom nastavka kada je popustila organizacija obrane Hajduka. Ademi je navukao doista igrača na sebe, Ivanušec je imao previše prostora za udarac, a reakcija obrane gostiju nakon odbijanca od vratnice bila je previše statična da ih Petković ne bi kaznio. 

Ulaskom Livaje i Grgića Hajduk je pokazao ambiciju da izbjegne poraz i počeo igrati s više rizika. Prije svega jer je fizički spremnija momčad od Dinama, a s Livajom na terenu imaju kvalitetu više. Gol kojeg je postigao u 68. minuti nije ni slavio jer je znao da ga je lopta pogodila u ruku, svaka ruka napadača po pravilima je kažnjiva. Slijedio je suludo dugi prekid zbog nereda koje su izazvali domaći navijači, a kada se igra nastavila do izražaja je došla bolja energija u momčadi Hajduka. Počeli su stvarati prilike kojih do tada nije bilo, dolazili s više igrača pred vrata Dinama i apsolutno zasluženo izjednačili. I što je ohrabrujuće uoči finala Kupa, pokazali su veliku želju za pobjedom na Maksimiru, nisu se zadovoljili s 1:1 već su nastavili igrati otvoreno. Šteta je što uz sebe nisu imali vjerne navijače koji nisu ušli na stadion jer im nije bilo dozvoljeno unijeti transparente, možda bi na krilima podrške s juga pokvarili Dinamovu proslavu naslova. Bila bi to velika satisfakcija Bijelima, da sezonu završe bez poraza od najvećeg rivala, ali dogodila se greška na sredini terena iz koje je Dinamo opet došao u vodstvo laganim golom Oršića. Još je mladi Baturina za kraj dodatno rastužio Splićane, mada to nije bilo ni važno nakon svega što smo gledali večeras.

Hajduk je poražen, ali nije ponižen, niti blizu. Došao je na korak od naslova, dugo prijetio najvećem rivalu i podsjetio na neka rezultatski bolja vremena. Ne samo večeras već cijelu sezonu, što je korak naprijed u odnosu na posljednjih 17 godina. Nije bilo dovoljno za naslov prvaka i s tim nikada nećemo biti zadovoljni jer Hajduk mora osvajati naslove prvaka u kontinuitetu. 

Utjehu će pokušati pronaći u Kupu, bude li Dambrauskasova momčad igrala kao u završnici večerašnjeg derbija onda će biti blizu trofeja. Hrabro, otvoreno, odlučno, pred svojim navijačima koji će sigurno biti na Poljudu sa svojim transparentima podrške Bijelima. Nema dvojbe, Hajduk je ove sezone zaslužio trofej, makar to bio Kup. 

Prvak Dinamo želi sezonu završiti pobjedom protiv jedinog protivnika kojeg ove sezone nisu pobijedili, štoviše nisu postigli ni gol u tri utakmice s Hajdukom. Splićani baš u tome vide svoj motiv, da ostanu neporaženi u četvrtom derbiju sezone i još jednom dokažu kako su kvalitetom približili Zagrepčanima. Do prošlog kola puhali su im za vratom, osvojili drugo mjesto nakon dugih 10 godina, a još su u prilici da osvoje Kup. Sezonu ocjenjuju uspješnom, ali takva se mogla očekivati s obzirom koliki je novac uložen u momčad i kakvi igrači nose bijeli dres ove sezone.

Zbog finala Kupa Bijeli neće večeras igrati u najjačem sastavu, trofej je glavni cilj pa će se sukladno tome neke igrači odmoriti za dvoboj protiv Rijeke u četvrtak 26. svibnja. Nikola Kalinić, igrač koji je odlučio posljednji veliki derbi na Poljudu, nije ni putovao u Zagreb zbog lakše viroze. Ozljeda muči Lovrencsicsa, nedovoljno oporavljeni ili nespremni su Katić, Eduok i Atanasov. Neki važni igrači mogli bi biti na klupi večeras, Krovinović, Fossati, Elez, možda i kapetan Lovre Kalinić, da ih se poštedi napora. Marko Livaja je uvijek željan igre, naročito protiv Dinama, najbolji strijelac lige trebao bi biti u početnoj postavi. Svakako, trener Valdas Dambrauskas je najavio kako će rasporediti minutažu, logično je i legitimno da se razmišlja o finalu Kupa.

Dinamo ima nekolicinu ozlijeđenih, Bulat, Theophile i Ristovski su izvan pogona, svi ostali su na raspolaganju treneru Anti Čačiću. Iskusni stručnjak želi pobjedu u derbiju i zbog svog statusa, možda se iz privremenog prometne u stalnog trenera Dinama kada sezona završi. Čovjek je osvojio naslov prvaka, da je na klupi ostao njegov prethodnik Željko Kopić nismo sigurni da bi se to dogodilo.

Sudac večerašnjeg derbija je mladi Patrik Kolarić iz Strahoninca pored Varaždina, tek je nedavno debitirao u Prvoj HNL pa je brzo dobio priliku da pokaže ima li u njemu talenta. Pomoćnici su mu Bojan Zobenica iz Velike Gorice i Marjan Tomas iz Osijeka, četvrti sudac je Marin Vidulin iz Kanfanara. VAR sudac je Tihomir Pejin iz Donjeg Miholjca, asistent VAR suca Goran Pataki iz Đakova.

Očekivane postave:

DINAMO (4-2-3-1): Livaković – Moharrami, Lauritsen, Šutalo, Bočkaj – Mišić, Ademi – Špikić, Ivanušec, Oršić – Petković

HAJDUK (4-2-3-1): Posavec – Mikanović, Simić, Ferro, Čolina – Vuković, Grgić – Sahiti, Livaja, Biuk – Mlakar