Zašto su Bijeli stali nakon 15-ak minuta dobre igre te počeli igrati u nižoj brzini, teško je dokučiti. Možda ih je zavarao rani pogodak te nekoliko lakih dolazaka pred vrata gostiju, možda su osjetili da je razlika u kvaliteti prevelika pa su računali da će gosti griješiti i pobijediti sami sebe. Možda su htjeli "pjevati i plesati“ s navijačima do kraja utakmice, ali pjevanju i plesanju mjesto je na vjenčanjima i sličnim proslavama koje im slijede idućih dana. Na zelenom travnjaku ipak je trebalo pokazati nešto više od onog što smo gledali od 20. minute do izjednačujućeg gola gostiju. Hrvatski dragovoljac je došao igrati nogomet u skladu sa svojim mogućnostima i limitima, neiskusni gosti bili su možda malo impresionirani ambijentom, ali ne i protivnikom. Ne toliko svojom zaslugom koliko zaslugom bezvoljnih hajdukovaca koji su se uzdali u pojedinačnu kvalitetu velemajstora Marka Livaje i Nikole Kalinića. Zadovoljan ranim vodstvom Hajduk je u drugoj polovici prvog poluvremena igrao sporo, bezidejno i jalovo. Srećom po Bijele gosti iz Sigeta nemaju kvalitetu da kazne takav pristup s više od jednog gola, na koncu konca nisu slučajno novi drugoligaš.
Najviše problema Splićani su imali u sredini terena što je bilo za očekivati s obzirom na izostanke. Grgić se tek vraća nakon ozljede i odmah je morao pokrivati veliki prostor pa je pred kraj susreta osjetio probleme s grčevima. Mladi Rokas Pukštas se poslovično trudio, pamtit ćemo ga po solidnom debiju, i njega su grčevi počeli hvatati pred kraj jer se silno trošio. Probleme s grčevima nije imao Filip Krovinović, ali nismo puno dobrog vidjeli od njega, igrač njegove kvalitete i reputacije trebao se bolje nametnuti u sredini terena. Stizao je veznjacima u pomoć Čolina, mučio se s predajom lopte i duelima, premda je djelovao svježije od ostalih.
U igri koja nije imala ozbiljan ritam hajdukovcima je
trebalo nešto da ih pokrene, ovaj put je to bio gol gostiju za 1:1. Naivno
primljen, nakon izgubljene lopte u sredini nitko nije krenuo u re-posjed pa su
gosti brzo otvorili bočnu stranu i lako izigrali zadnju liniju Hajduka.
Portugalac Ferro je neuvjerljiv na širokom prostoru, dodavanje Bristrića za
strijelca Frigana prošlo mu je kroz noge, sigurno bi mu u Benfici nešto rekli o
tome.
Tek nakon gola Hrvatskog dragovoljca Hajduk je pojačao ritam i stvarao šanse,
ali to su situacije u kojima pristup „lako ćemo“ dolazi na naplatu. Em se
razbrani protivnički vratar, em pokušaji odlaze pored ili preko vrata, em je suđenje
dosta neuvjerljivo pa polako raste nervoza i više se vremena troši na priču nego
na igru. Pa se iz svega toga stvori nepotrebna drama koja bi bila još veća da
su gosti znali odigrati nekoliko potencijalno opasnih kontri. Nisu jer prije
svega nemaju iskustva i kvalitete, a nekoliko dobrih reakcija imao je Stefan
Simić koji je agresijom i brzinom pokrivao kolegu Ferra te veznjake koji bi
ispali iz igre.
Kraj nadanja o tituli spriječili su najiskusniji, Gergo Lovrencsics ima bogomdani ubačaj desnom nogom, a Marko Livaja zna kako se postižu golovi. Dva mjeseca najbolji strijelac lige nije zatresao mrežu, jučer je to učinio na školski način kad ga je već zaboravila obrana gostiju. Spasio je Livaja ovaj praznični vikend svim hajdukovcima, još kad bi u nedjelju Dinamo napravio pogrešan korak brzo bi se zaboravilo kako su osvojeni bodovi protiv Hrvatskog dragovoljca. Ono što ipak treba uzeti kao upozorenje, Hajduk u idućim ispitima nema pravo na pristup kakav je jučer pokazao u većem dijelu utakmice.