Kod kuće je najljepše: Sveti Mihovil arkanđeo vratio se u omišku crkvu

Nakon mnogo godina kip Svetog Mihovila arkanđela, rad Franje Čučića iz Blata na otoku Korčuli, vraćen je u omišku crkvu Sv. Mihovila arkanđela. Kip je pripadao drvenom glavnom oltaru kojeg su prokuratori istoimene bratovštine naručili 1579. od korčulanskog drvorezbara. Bio je sačinjen od tri skulpture: Bogorodice s djetetom, sv. Petra i sv. Mihovila. U 18. stoljeću, izvorni oltar je zamijenjen novim mramornim oltarom, a kipovi svetaca premještani.

Tamo negdje ´90-ih godina otkriven je kip sv. Mihovila u župnoj kući sjeverno od crkve i smješten je u sakristiju do početka obnove. Restauracija je trajala punih pet godina, a zatim je prošlo još neko vrijeme dok se nije pronašlo pogodno mjesto za njega. U svoju crkvu sv. Mihovil vraćen je prošloga četvrtka, 19. svibnja.

– Skulptura je bila doslovno u teškom stanju i deponirana u prostor poviše crkve, a 2009. godine počela je restauracija. Tekla je polagano, a odlučeno je da se sv. Mihovil, Bogorodica s djetetom i sv. Petar objedine u jednu cjelinu, bez obzira što arhitektonski dijelovi nekadašnjeg oltara nedostaju. Već 40 godina nisu skupa i bilo je pitanje kako to učiniti. Ova dva su također restaurirana, no bili su to manji zahvati. Sv. Mihovil je bio u jako teškom stanju i na njemu je bilo dosta posla, a problem je bila i statika – kazao nam je restaurator Hrvatskog restauratorskog zavoda u Splitu Bernard Štević. Inače, Hrvatski restauratorski zavod u Splitu je 2014. godine godine proslavio 60 godina svoga postojanja.

Franjo Čučić je domaći drvorezbar, a kako nam je kazao Štević, uglavnom je radio na otocima (na Biševu, Hvaru, Korčuli, Braču…), dok je omiški oltar jedino djelo koje je napravljeno na kopnu. Postoje i arhivski dokumenti iz vremena  kada je kip naručen, naime ugovor o narudžbi je sačuvan u Državnom arhivu u Zadru o čemu je u znanstvenom radu pisala konzervatorica dr. Vanja Kovačić.

– Danas se ljudi ne sjećaju kako je nekada kip izgledao. Riječ je o viskom reljefu, s bojom i pozlatom na njemu. Kipovi Franje Čučića su dosta statični i frontalni, ali sv. Mihovil je dosta  razveden i „razigran“ pa se smatra da je to njegovo najznačajnije djelo. Sada je pričvršćen  na zid pored oltara kojeg je radio Rendić, na drvenom nosaču koji je obojan u sivu boju tako da imitira kamen. Sam kip je načinjen od drva koje je izrezbareno, pozlaćeno i polikromirano – pojasnio nam je Bernard Štević.