Od sada i službeno: Pobuna sudaca u splitskoj “palači pravde”!

Nastavljaju se “administrativni” problemi na
splitskom sudu, dapače eskalirali su: protiv odluke predsjednika suda Marijana Miletića u utorak se i službeno
“pobunilo” najmanje devet sudaca kaznenog odjela Županijskog suda u
Splitu! I to ne “bilo kakvih”, kontra odluke predsjednika je dobar
broj onih najiskusnijih, koji ne moraju brinuti za posljedice i koji mogu
govoriti po vlastitoj savjesti.

Sve se “zakuhalo” (barem službeno) u petak, kada
je nekolicina sudaca dobila rješenja o “prekomandi” od iduće
kalendarske godine. Odlučio se Miletić na rošade u sudskom kadru, magnitude
kakve se ne pamte na splitskom sudu. No, same promjene možda bi i prošle bez
ovako burne reakcije da ujedno ne zamjeraju svom šefu i način na koji je to
izveo – bez posebnih dogovora ili savjetovanja s kolegama. Dapače, prema sve
brojnijim komentarima u hodnicima splitske “palače pravde”, odluka je
svojevrsna “osveta” te ujedno i loše rješenje za budućnost suda.

Za bolje razumijevanje slučaja potrebno je poznavati
pozadinu i prilično polariziranu atmosferu među sucima. Marijan Miletić je
odlukom Državnog sudbenog vijeća prije nešto više od godine i pol dana postao
predsjednikom na splitskom sudu, nakon nekoliko godina rada kao “parničar”,
a prije toga je bio u Šibeniku, šef Općinskog suda. Dobio je na upravljanje
drugi sud po veličini u Hrvatskoj, između ostalih kandidata, redom dugogodišnjih
splitskih sudaca, što je zasigurno odmah djelovalo kao svojevrsni negativni
galvanizator.

No, čini se da je poslovična “kap viška” bila
nedavna pobjeda suca Nevena Cambija
na izborima za predstavnika splitskog suda u Državno sudbeno vijeće. Pobijedio
je s jednim glasom viška službenog kandidata, Borisa Mimicu. Zbog toga je, kako se sve glasnije govori u
kuloarima, sada uslijedila “čistka” i to među sucima koji su podržali
Cambija. Najgore su prošli Zoran Kežić
i Katija Blaće: po novom rasporedu
godišnjih poslova neće više suditi u prvom stupnju kao “kaznenjaci”,
već su prebačeni na građanski odjel, gdje će rješavati parnične slučajeve po žalbama
stranaka. Blaće (“najfriškija” na splitskom sudu, stigla također iz Šibenika)
je i radila na tim predmetima, no sudac Kežić nakon 20 godina rada s kaznenim
predmetima, sasvim sigurno će imati problema s adaptacijom. Kežić je inače bio
nadaleko poznat po autokratskom vođenju rasprava – zbog čega je i zaradio
nadimak “sudac sunce”, po uzoru na Luja XIV – zbog čega nije bio
pretjerano omiljen među odvjetnicima, ali ni kolegama sucima. Čak i oni drže da
je ovakva njegova detronizacija (Kežić je također poznat i po vrlo javno
istaknutom raspelu u “svojoj” sudnici, što je jedinstven slučaj u
zgradi u kojoj ima još uvjerenih katolika) loša za posao.

Preraspodjela je zatekla i Ivonu Rupić, koja je dobila novo zaduženje kao sudac za izvršenje
sankcije, dok je čak tri kaznena suca manje predsjednik Miletić
“kompenzirao” vraćanjem upravo Cambija na rasprave. Zapravo je
“volontirao” na to mjesto, jer se inače “poslom u rudniku”
kako zovu na sudskim hodnicima vođenje postupaka za najteže zločine,
“prijetilo” Brunu Kleinu.
Cambi je pak odlučio da ne želi “žrtvovati” kolege koji su glasali za
njega pa se dobrovoljno javio. Klein je također ostao bez mjesta zamjenika
predsjednika kaznenog odjela (na to mjesto je došla sutkinja Maria Majić) što je ipak ostao Cambi
makar više nije glasnogovornik splitskog suda.

Oni najskloniji teorijama zavjere smatraju da je Cambija teže
degradacije spasilo upravo “članstvo” u DSV-u. Zapravo, tvrde oni,
njegova pobjeda na tim “lokalnim” izborima je i inicirala ovaj
“preventivni udar”, kako bi se spriječila mogućnost da Cambi preko
DSV-a pokuša “vratiti” Miletiću prethodna neslaganja i izlobira na
mjesto predsjednika – Kleina. Članstvo u DSV-u istina ima ogromnu težinu, ali
takav plan bi ipak graničio s fantastikom.

Predsjednik Miletić pak sve ove promjene koje su doista u
njegovoj nadležnosti pravda smanjenim obujmom poslova na kaznenom odjelu te
posljedično neispunjavanjem normi od strane sudaca. Priliv kaznenih predmeta u
prvom i drugom stupnju pao je za više od pola u posljednje četiri godine,
statistički su podaci argumenti šefa splitskog suda. Zasigurno i njegova
argumentacija (barem dijelom) stoji, no naši sugovornici upozoravaju nas na
jedan dugoročniji problem.

– Kežiću će trebati neko vrijeme da stekne sigurnost i
znanje za presude u potpuno drugom segmentu pravosuđa, kao da iskusnog stopera
stavite na poziciju ofenzivnog krila, da se izrazim nogometnim riječnikom ili
neurokirurga na pedijatriju. Zbog toga će “patiti” njegove odluke,
ali u krajnjoj liniji i stranke, građani. Također, danas dakle imamo dva čovjeka
manje na kaznenom odjelu Županijskog suda, no za godinu, dvije ili tek nešto više,
bit će ih još pet manje! Toliki je naime broj sudaca koji u bliskoj budućnosti
može ili čak mora ići u mirovinu, a znam sigurno da će neki od njih i
iskoristiti tu mogućnost. I što ćemo onda? Vraćati Kežića ili Blaće natrag,
nabrzinu promovirati nove suce?! – zapitao se niti malo retorički jedan
dugogodišnji sudac s kojim smo razgovarali.

A to su otprilike i motivi za, više ne tako tihu, pobunu
protiv predsjednika Miletića. Na njegovu odluku o godišnjem rasporedu poslova
moguće je, u roku od tri dana, podnijeti prigovor. I to predsjedniku Vrhovnog
suda Branku Hrvatinu.

Što je učinio sudac Zoran Kežić, koji je ostao vjeran sebi
te je prigovor podnio samostalno, koristeći svoje pravo. Zanimljivo je međutim
da je prigovore kao svojevrsnu zajedničku peticiju podnijelo još osam sudaca Županijskog
suda u Splitu, redom “kaznenjaka”: doznajemo da su se protiv godišnjeg
rasporeda poslova pobunili najiskusniji: sutkinje Spomenka Tonković i Marica Ščepanović,
zatim Ivona Rupić i Katija Blaće, ali i Bruno Klein, Nenad Cambi te Davor Svalina i Mlađan Prvan.

Nota bene, upravo je Prvan (trenutno najstariji sudac
kaznenog odjela koji sudi u prvom stupnju) prošle godine postao prva “žrtva”
– Miletić ga je navodno zamolio da se premjesti iz istrage (izmjenama zakona
preuzeli su istragu na tužiteljstvu pa su i ti suci ostali gotovo bez posla) te
se samo nakratko prihvati vođenja rasprava, na kojem je pak mjestu ostao do
danas.