Kakva budućnost čeka televiziju?

Istraživanja instituta PEW pokazuju da je prije osam godina 42 posto
gledatelja mlađe publike (od 18 do 29 godina) gledalo televizijske vijesti, a
danas to čini manje od 30 posto. Stoga Jeff Jarvis zahtijeva “hrabre, nove
vizije” za televiziju budućnosti. Ovaj profesor novinarstva ugostio je
televizijske reportere, producente, studente, poduzetnike i znanstvenike sa
sveučilišta, kako bi zajedno promišljali budućnosti ovog medija.

“Hrabre, nove vizije”

“Ne želimo pokopati televiziju, već ju iznova otkriti”, rekao je
Jarvis okupljenima. Novinski izdavači su, smatra on, počeli očajnički
razmišljati o novim mogućnostima kada je već bilo prekasno, a televizija, prema
njegovom mišljenju, mora djelovati prije nego se počne očajavati. Prema geslu:
kukanje i psovanje je zabranjeno! Umjesto “razglabanja” o starom
sustavu, svaki sudionik razgovora dobio je pet minuta da propagira svoju ideju, piše Deutsche Welle.

Jenni Hogan je dugo godina bila voditeljica. Ona predlaže igru televizijskih
vijesti u kojoj su gledatelji i voditelji u interakciji. Televizijski reporter
Mark Briggs vjeruje pak u personalizirane televizijske vijesti i smatra da se
inovacije mogu postići jeftinom tehnikom.

Riyaad Minty izgradio je platformu društvenih medija za arapsku televizijsku
postaju Al Jazeeru. Njega zanima kako gledatelji korespondiraju s televizijskim
vijestima. “Kako mogu vijesti učiniti mobilnijima i poticati
diskusiju”, pita se Minty.

Važnost dijaloga s gledateljima ističe i Tom Keene, voditelj Bloomberg
Newsa. On čak vjeruje da je to jedino što gledatelji žele: “Testirali smo
to uvijek iznova. Ne žele ništa drugo”, zaključuje Keene.

Vijesti moraju postati osobnije

Dva pojma u diskusiji uvijek iznova spominju: “osobno” i
“društveno”. Pojmovi se odnose na kratke vijesti posebno skrojene za
korisnike, koje se mogu lako širiti preko društvenih mreža i o kojima se može
raspravljati. Prijedlozi sudionika sežu od aplikacija za mobitele ili mobilne
uređaje preko koncepata emisija za “klasičnu” televiziju pa sve do
novih tehničkih pomagala.

TouchCast je, na primjer, program pomoću kojega reporteri preko iPada
mogu proizvoditi vlastite emisije vijesti – neka vrsta televizijskog studija
koji može stati u aktovku, uključujući i prompter za reportera. “Znanje
reportera je idealno za formate zabavnog karaktera”, objašnjava Edo Segal,
koji je sudjelovao u osmišljavanju TouchCasta.

“Kažemo ‘proguglaj ovo’ ili ‘pogledaj na YouTubeu’ ili ‘Jesi li čuo za
ovo?'”, kaže Segal. TouchCast bi ove izraze trebao
“prevesti” u video-jezik. Internetski sadržaji kao što su karte,
internetske stranice ili “tweetovi” bi se izravno integrirali u
video.

Ukoliko korisnik želi nešto pobliže pogledati, može jednim klikom otvoriti
karte ili internetske stranice i interaktivno ih koristiti. U Velikoj Britaniji
se BBC-jev kanal vijesti već koristi ovaj sustav.

Novinarstvo kao proces?

Puno je prašine digla u nudi još jedna ideja, koju Vice News već primjenjuje
od početka ožujka. Ovaj portal je informativna platforma tvrtke Vice u New
Yorku. “Mi zaranjamo u priču i povlačimo ljude za sobom dok se ona
razvija, umjesto da na kraju pred njih istresemo naš zaključak”, kaže
Jason Mojica, glavni urednik Vice Newsa.

Vice je prije 20 godina osnovan kao punk-magazin i danas je poznat po svojim
člancima “izbliza”. Mojica je uvjeren u ovaj koncept:
“Promatrati naše novinare dok otkrivaju što se zapravo događa je jednako
važno kao i ono što su oni na kraju otkrili.”

Ovisno o priči, to može otići daleko, čak predaleko, upozoravaju kritičari.
Za prilog “Inside ISIS” novinari Vicea pratili su borce Islamske
države (IS) i dali puno medijskog prostora njihovim uvjerenjima. Na taj način
je Vice News mogao poslužiti IS-u kao propagandni kanal, kritizirao je jedan
novinar New York Timesa ovaj projekt tijekom rasprave o budućnosti televizije.

Novinarstvo “izbliza” privlači mlado gledateljstvo

S time Vice dopire posebno do mladih ljudi koji okreću leđa
“klasičnoj” televiziji, ali surađuje i s televizijskim postajama kao
što je američki kabelski kanal HBO ili Spiegel TV u Njemačkoj. Jeff Jarvis želi
znati zašto si takva tvrtka s “mladenačkim” imidžom veže za nogu uteg
starog televizijskog svijeta? “Zašto ljudi pljačkaju banke?”, uzvraća
mu Mojica. “Jer se tamo još uvijek nalazi novac. S televizije se može još
puno toga odnijeti.”

Navodno je 2012. Vice napravio 175 milijuna dolara prometa. Ako je vjerovati
osnivaču Shaneu Smithu, tvrtka ubire maržu od 34 posto. U slučaju da sutra
televizija nestane, Viceu ostaje zajednica fanova na društvenim mrežama.

Viceu je samo prilog “Inside ISIS” u mjesec dana donio tri i pol
milijuna pregleda na YouTubeu. S pet milijuna pretplatnika, Vice se nalazi među
prvih sto YouTubeovih kanala, što je prilično jak argument u marketinškim
pregovorima.

Treba li novinarstvo okrenuti naglavačke?

Njujorško Gradsko sveučilište želi bolje iskoristiti potencijal društvenih
skupina koje koriste i ne koriste internet. Čak planira pokrenuti novi studijski
smjer pod nazivom “Društveno novinarstvo”. “Moramo se odmaknuti
od proizvodnje gotovih proizvoda. To više nije model po kojemu se traže
informacije. Novinarstvo je uslužna djelatnost za društvo”, kaže Jeff
Jarvis.

Kako bismo to postigli “novinarstvo moramo okrenuti naglavačke”,
uvjeren je Jarvis. Društveno novinarstvo mora konačno upoznati zajednicu za
koju radi, kaže Jarvis, a tek onda početi proizvoditi sadržaje.