Kraljevski pogreb za Rikarda III. pola tisućljeća od smrti

Kralj Rikard III.,
srednjovjekovni engleski monarh čiji su ostaci pronađeni ispod
parkirališta prije tri godine, bit će pokopan uz kraljevske počasti 530
godina nakon što je poginuo u bitki i bio bačen u skromni grob.

Rikarda III. poginuo je u bitki kod Boswortha u srednjoj
Engleskoj 1485. i posljednji je engleski kralj koji je život izgubio u
borbi. Idući će tjedan biti pokopan u katedrali u Leicesteru, u hrastovu
lijesu koji je dizajnirao njegov daleki potomak i čija je DNK pomogla
da se kraljevi ostaci, pronađeni prije tri godine ispod gradskog
parkirališta, identificiraju.

“Kad smo krenuli u potragu za kosturom, poanta cijele priče bila
je da ga, ako ga pronađemo, pokopamo dostojanstveno i časno. To mu je
uskraćeno 1485. godine”, rekao je Phil Stone, predsjednik Društva
Rikarda III., osnovanog prije 90 godina koje danas ima nekoliko tisuća
članova iz cijelog svijeta.

William Shakespeare opisao je Richarda kao tiranina, kao
pogrbljeno krvožedno čudovište koje se do prijestolja popelo ubijajući
braću i nećake i koji je, kad je pao u bitki, uzviknuo “Konja, konja!
Kraljevstvo za konja!”.

Društvo Rikarda III., međutim, tvrdi da je on bio benevolentan
vladar i da nije počinio zločine koje mu Shakespeare stavlja na dušu.
Jedna od onih koja nije vjerovala verziji slavnog pisca je scenaristica
Phillippa Langley, koja je provela sedam godina tragajući za kraljevim
ostacima.

Povjesničari su vjerovali da je Rikard III. izvorno pokopan u
kapeli sivih fratara u Leicesteru nakon pogibije kod Boswortha, u
posljednjoj velikoj bici u Ratovima ruža između dinastičkih obitelji
Lancastera i Yorka. I dok su ostaci većine drugih engleskih monarha
pokopani u veličanstvenoj Westminsterskoj opatiji ili u zamku Windsoru,
pobjednik nad Rikardom Henrik VII. dao je samo deset funti za njegov
pogreb.

No, nakon raskola Henrika VIII. s Rimom kapela je razorena u 16.
stoljeću i točno mjesto kraljeva groba od tada je bila nepoznanica.
Prije nekoliko godina je ustanovljeno da je zemljište na kojem je nekada
stajala kapela danas parkiralište gradskog vijeća u Leicesteru i
krenula su iskapanja.

“Na početku projekta nismo slutili da ćemo biti uspješni,
izgledi su bili 1000:1 da ćemo ga naći”, rekao je Richard Buckley, vođa
arheološkog tima s lesterskog sveučilišta.

Znastvenici su poslije DNK testa 99,99 posto uvjereni da je
kostur iskrivljene kralježnice Rikardov. Pokazalo se da je imao 11 rana,
od kojih devet na glavi. To je u skladu s povijesnim zapisima koji kažu
da je umro kao nezaštićeni pješak, ostavši bez konja i bez kacige.

U nedjelju će povorka s njegovim lijesom proći selima u
Leicestershireu i nekadašnjim bojištem u Bosworthu. Istoga će dana biti
položeno na odru u katedrali i tamo ostati do četvrtka kada će biti
pogreb.

“Zadnji je put napustio bojište gol, prebačen preko sedla. Sad
ga vraćamo natrag da bojište napusti kao kralj. Mislim da je to mirenje s
poviješću”, rekla je Langley.

Pogreb u četvrtak vodit će kanterberijski nadbiskup, duhovni
poglavar Anglikanske Crkve. Kraljevsku obitelj predstavljat će grofica
od Wessexa i vojvoda od Gloucestera.

Langley i Stone zapanjeni su interesom za svečanost. “Naravno,
kad nađete srednjovjekovnog kralja to izaziva interes, ali da će to biti
iz Rusije, Brazila, Japana, Australije, obiju Amerika, iznenadilo nas
je”.

Neki povjesničari, pak, nisu time impresionirani. “Prvo, nisam
sto posto uvjeren da je to on. A cijelu ovu situaciju smatram malo
anakronom jer je čovjek očito pokopan i prije 500 godina”, rekao je
profesor Michael Hicks sa sveučilišta u Winchesteru. “To je nepotrebno,
tržišno. Ljudima zaokuplja maštu, a ništa nam ne govori o povijesti. Ne
možete izvući toliko zaključaka o životu, životnom stilu, karakteru iz
kostiju”, kaže Hicks.

Jedna osoba koja je sigurno oduševljena ja Kanađanin Michael
Ibsen, izravni potomak Rikardove sestre Ane od Yorka. Njegova DNK bila
je ključna za Rikardovu identifikaciju.

Ibsen izrađuje namještaj po mjeri i izradio je i lijes za svog
pretka. “Moram priznati, bilo je trenutaka na kraju dana kad bih se
odmaknuo u kut radionice i pomislio: ‘Bože, izrađujem lijes Rikardu
III.'”.