Galerija umjetnina: Ida Skoko se predstavlja projekcijom dvaju dokumentarnih filmova

U utorak, 17. lipnja, u 20 sati u Galeriji umjetnina
u Splitu otvorenjem izložbe Ide Skoko nastavlja se ovogodišnji ciklus izložaba pod
nazivom Utorkom u Galeriji – Fast
Forward.

Mlada pulska umjetnica Ida Skoko predstavlja se projekcijom
dvaju dokumentarnih filmova. Materijali štorti kratki je dokumentarac o radu
Valtera Černeke, istarskog umjetnika koji se bavi litografijom te svojom
nekonvencionalnom uporabom medija izvodi djela kroz koja komunicira s publikom,
ali i introspektivno, sa samim sobom. Valterov se eksperimentizam oslanja na
antiilustrativnu figuraciju.  

Drugi film, ŠuraNoveOvce, prikazuje osvrt na stvaralaštvo
Noela Šurana, također mladog istarskog umjetnika. On povezuje avangardu i
tradiciju u osebujan likovni izraz. Nesumnjivo blizak pozicijama bio arta –
praksi koja koristi živo tkivo u kreaciji umjetničkog rada, Šuran svoja djela
izvodi od ovčje kože. Uplićući se u erotski život svojih ovaca raznovrsnih
fenotipskih svojstava, Šuran u generaciji potomstva stvara likovno
zadovoljavajuće ovce, koje svojim crno-bijelim šarama postaju umjetničko
sredstvo njegova stvaralaštva. Terminima poput dizajna ovce ili estetike stada
preispituje tradicionalne umjetničke forme i stvaralačke procese, pritom otvara
teme odnosa života i smrti, konvencije i eksperimenta, slučajnog i namjernog.

Udaljavajući se od metanarativnog postupka, u Materijalima
štortima Skoko iznosi materiju u poetičnoj maniri kombinirajući niz slikovnih
asocijacija popraćenih Černekinim pojašnjenjem u pozadini. Nešto drugačiji
izraz dan je u ŠuraNovimOvcama, uratku čiji je cilj ostaviti utisak u svijesti
publike te potaknuti razmišljanje o društvenim tabuima vezanim za umjetničku
praksu, koje film raskrinkava. Izbjegavajući na taj način ustaljeni
faktografski dokumentarizam, autorica se stavlja u ulogu posrednika  u komunikaciji između umjetnika i recipijenta.
Danas, kada smo svjesni velikog broja novih disciplina koje se javljaju u
suvremenoj umjetničkoj praksi i kada glavnim pitanjem u svijesti publike
postaje Što je to umjetnost; mogu li ovo zaista smatrati umjetnošću?, više je
nego ikada naglasak potrebno staviti na pitanje edukacije. Upravo tim problemom
u ova dva filma bavi se i Ida Skoko. Autorica u dvama filmovima djeluje kao
medijator, a njeni radovi spajaju umjetnički rad kao izvor ideje/znanja i
publiku kao recipijenta tih ideja, pri tom se koristeći upravo umjetnošću kao
alatom u provociranju odgovora i emocije u gledatelja, piše u predgovoru Tomislav Poljanec.