Tijekom večeri posvećene stvaralaštvu Nenada
Vilovića, Tereza Kesovija je izvela pjesmu „Tajna života“ kojom je na premijernoj
izvedbi 1985. godine osvojila drugu nagradu publike:
– Otkad
sam na Splitu, imala sam deset prvih nagrada, a ostalo su bile druge, i poneka
treća. Split je moj grad iako nisam Splićanka. Tako se osjećam, jako volim
Split. Volim i što je scena tamo gdje je uvijek bila – imamo prelijepe
Prokurative ispred sebe – uvodno je rekla Tereza.
– Napjevala
sam se na festivalima, i mislim da neću više. Ima mladih, na njima je red da
pokažu što znaju. Doći u Split a dati ljudima nešto samo jednom pjesmom na
festivalu nije puno, zato preferiram koncerte.
– Splitski
festival u svima nama, ne samo u meni, nego i u vama mlađima budi nostalgiju.
Svi smo mi nostalgični za nekim vremenima. Ja mnogo više, jer i pamtim puno
više. Ali čujte, život se mijenja. Tada sam, iako sam bila siromašnija nego
danas, bila ispunjena puno više ljubavlju. Ovo je neka drugačija ljubav, ovo su
neke drugačije pjesme. Drugi ljudi, običaji. A i gube se naši običaji, oni
autohtoni, pravi. To je ono što me žalosti. Imam sjećanja koliko god hoćete; i
mogla bih živjeti od njih, ali to nije dobro. Moraš uvijek razmišljati lijepo,
i živjeti svaki dan sa osmijehom i smijehom, sa radošću, ali i raditi gluposti.
Ali ne one opasne, nego istinske – imati druženja. Njih je danas sve manje, svi
smo na mobitelima. Gledam parove u restoranima, nitko s nikim ne razgovara. To
nije život. A ja sam svoj živjela, i proživjela.
Svaka godina Splitskoga festivala Terezi je
donijela poneku anegdotu kako sama kaže, a jedne se i prisjetila:
– Pjevala
sam „Nima Splita do Splita“, to je ono kada burna pjesma postane himnom.
Međutim, svi su rekli: ona je bila pijana, ona se napila ko majka, a ja sam
pila vodu!
– Ali to
je temperament, to je ono što želim da vi imate. To znači radost, bez obzira na
sve – zaključila je.