Dezodorans izrađuje sama, u trgovinu i tržnicu nosi vlastite posude i platnene vrećice. Splićanka Anna dokazuje kako je život moguć i bez stotina kilograma otpada dnevno…

Piše:

Papirić po papirić, vrećicu po vrećicu i svatko od nas na godinu proizvede više od 400 kilograma otpada. Smeće bacimo u onu zelenu kantu, a na kraju završi daleko na nekom brdu ili deponiju, i tamo stoji dok se ne razgradi u nekoj dalekoj budućnosti. Budućnosti kad će se roditi naši pra-pra-pra-pra i još nekoliko puta pra… unuci. 
– Kap koja je prelila čašu i zainteresirala me za život bez otpada svakako je požar odlagališta otpada Karepovac. Pomislila sam da su to i moje škovace i da ih tamo gomilam praktički od rođenja jer smeće nigdje magično ne nestaje – priča Anna Ćaleta
Bilo je to u srpnju 2017. godine. Od tada ova Splićanka živi po načelima “zero waste“, na način da ne proizvodi otpad. Prvi “mali koraci” takvog “zelenog života” počeli su od malih nogu, i to odvajanjem papira jer prije nekoliko godina u Splitu bila je rijetkost vidjeti plavi, žuti ili smeđi kontejner. 

– Intenzivno sam istraživala što kao pojedinac mogu napraviti u svom životu i vidjela sam kako neki ljudi žive s minimalno smeća. U početku sam bila skeptična, govorila kako to neću uspjeti, ali malo po malo, došla sam do ovoga sad – otkriva.

Platneni ulošci, kruti sapun, prirodni biljni maslaci, …

Kako je to moguće? Znate li da su čak u hrvatskoj ribi pronađeni komadi mikroplastike? Jednostavan razlog za odmak od života u kojem je gnjavaža čak i iznošenje smeća iz stana, u jednoj vreći sa svime i svačime.
Anna ne koristi jednokratne higijenske uloške, dezodorans izrađuje sama, na tržnicu i u trgovinu ide sa svojim posudama i platnenim vrećicama koje sama šiva. U praksi i na hrvatski način to izgleda ovako
– Termosica mi je najdraža investicija, drži mi vodu hladnom 24 sata i to po najvećem suncu na plaži, a tople napitke vrućim do 12 sati. Nabavila sam i sklopivu čašu koja dobro dođe na koncertima ili adventskim kućicama, gdje nude točena pića – prepričava ova 26-godišnjakinja.
Ekološka alternativa jednokratnim higijenskim ulošcima su platneni ulošci i menstrualna čašica ili disk. Koristi i metalnu britvicu, a lufu za pranje suđa uzima kod susjede koja ju uzgaja u vrtu. Dezodorans izrađuje od sode bikarbone, kokosovog i eteričnog ulja. Obične šampone i gelove za tuširanje zamijenila je krutim šamponom i sapunom, a umjesto losiona koristi ulje i prirodne biljne maslace.

– Pojednostavnila sam i njegu lica, ne šminkam se previše, a ni svaki dan. Za zube koristim drvenu četkicu za zube ili onu čija je drška od kukuruznog škroba – veli.

Kako? Više razmišljanja i organizacije…

Za manje otpada u okolišu, kaže Anna, potrebno je samo malo više razmišljanja i organizacije. Većina toga može se kupiti bez ambalaže i iz domaćih ruku nekih lokalnih poduzetnika i proizvođača.
Iz Europske komisije Hrvatskoj je stigla opomena koja se odnosi na odlaganje otpada. Problem su sva odlagališta jer previše odlažemo, a premalo otpada odvajamo i ponovno koristimo.

Ono što smo jučer bacili u veliki spremnik otpada, priroda će razgrađivati stotinama godinama. Anna je odlučila kako neće biti dio te priče. Anna razmišlja o budućnosti, razmišlja o životu onih poslije nas. A vi?