U Splitu na čak šest lokacija u napuštenim zgradama žive beskućnici, iz godine u godinu sve ih je više

Beskućnici i njihovi problemi u Hrvatskoj i dalje su nevidljivi većini građana, ali i državi koja, iako se definira kao socijalna, ni danas ne zna koliko ljudi u njoj živi bez krova nad glavom, upozorila je pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter povodom Svjetskog dana beskućnika. Prema podacima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, broj evidentiranih beskućnika porastao je s 380 u 2022. na 803 prošle godine, no ti brojevi ne odražavaju stvarno stanje. Udruga Most koja skrbi o splitskim beskućnicima u petak je, na trgu Dobri u Splitu, obilježila Svjetski dan beskućnika. Na trgu su postavljeni informativni štandovi udruga iz Splita, Kaštela i Pule koji provode skrb i brigu za beskućnice i beskućnike.

– Najveći problem trenutačno na nivou grada, ali na nivou cijele Hrvatske, su osobe koje nisu obuhvaćene smještajem. Dakle, ljudi koji ne žele doći u prihvat, ljudi s problemima ovisnostima, s problemom mentalnog zdravlja, koji žive u nekakvim napuštenim zgradama, nedovršenim zgradama. u Splitu su bile tri do četiri takve lokacije, a sada ih je šest gdje živi veća skupina ljudi. Na tim lokacijama je ukupno i do 70 ljudi. Tako da nije lako, naravno da svima treba pomoć, ali nama su ipak prioritet građani Splite i okolice – rekao je Dado Lelas, predsjednik udruge Most.

– Naš centar za beskućnike otvara u 15 sati i zatvara ih u 9 ujutro. Ne zbog toga što mi ne bismo htjeli da to radi cijeli dan, nego zbog toga da ti ljudi budu motivirani da moraju imati neko obavezu, da moraju izaći, da se moraju kretati. Ako budemo cijeli dan radili, onda će cijela priča pasti u vodu, postat ćemo dom za nemoćne osobe.

Najmlađi štićenik Centra ima tek 32 godine, a najstariji 84, veli Lelas. Veliki je broj onih s problemima ovisnosti i problemima mentalnog zdravlja.

Željko Sinovčić osam je godina u Centru, otkako su ga sestre, kako kaže, prevarile u nasljedstvu.

– Tražim posao, radio sam tijekom ljeta, zapravo vozio taksi. Imao sam problem, dali su mi da vozim pokvareno auto pa sam imao sudar. Pokušavam stalno naći neki posao, još uvijek mogu raditi premda imam ove staračke bolesti – šečer, tlak, bolest štitnjače. Iskreno, nadam se da ću vrlo brzo naći neki svoj dom, trebao bi dobiti neki novac nakon prodaje nekretnine na Šolti u čijem sam vlasništvu zajedno sa sestrama.

Uz Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije koji pomaže u skrbi za beskućnike grada Splita, štandove su na trgu Dobri imali Udruga Sveti Jeronim iz Kaštela koja provodi smještaj beskućnika s područja grada Kaštela, te Udruga AjA iz Pule koja je prva u Hrvatskoj započela s provođenjem ‘Housing First’ oblika smještaja i zbrinjavanja beskućnika s područja grada Pule i okolice.