Anonimno pismo navijača koje će uzburkati duhove, autor poziva na bojkot: “Ljubav prema Hajduku ne znači šutnju”

Nakon antisemitskih povika i skandiranja Adolfu Hitleru tijekom Torcidina kortea uoči utakmice Hajduka i Ajaxa, reakcije javnosti ne prestaju. O događaju su se oglasile brojne institucije, a rasprava o odgovornosti, navijačkoj kulturi i odnosu Hajduka prema Torcidi sve je glasnija.

Na redakcijski e-mail stiglo nam je i opširno pismo čitatelja naslovljeno „Splićani, koliko još dugo ćemo šutjeti? Split ne smije biti talac straha!“, u kojem autor otvara niz pitanja o atmosferi u gradu, odgovornosti institucija i političara te odnosu prema dijelu navijačke scene.

Autor pritom poziva građane na javno izražavanje nezadovoljstva, ali i na razmatranje bojkota pojedinih događanja povezanih s Torcidom, pa čak i Hajdukovih utakmica i klupskih proizvoda.

„Tko je odgovoran za atmosferu koja se godinama stvara?“

U pismu se ističe kako posljednji incident ne bi trebalo promatrati kao izdvojen događaj, već kao povod za širu raspravu o problemima na koje, prema mišljenju autora, dio splitske javnosti upozorava već godinama.

– Događaji od jučer ponovno su otvorili pitanje o kojem se u Splitu predugo govori tiho, u kuloarima i među prijateljima, ali se rijetko postavlja dovoljno glasno i otvoreno: tko je odgovoran za atmosferu koja se godinama stvara oko Hajduka i zašto se stječe dojam da pojedinci mogu prelaziti granice, a da pritom izostaje odlučna reakcija? – navodi se u pismu.

Autor spominje Torcida kup i događanja na Skalinama na Zvončacu te smatra kako bi trebalo otvoriti raspravu o odgovornosti organizatora, transparentnosti i postupanju nadležnih institucija. Posebno upozorava na, kako navodi, strah dijela građana da javno iznesu kritičko mišljenje o navijačkoj sceni.

– Je li normalno da se čovjek u vlastitom gradu mora pitati smije li javno izreći svoje mišljenje? Je li normalno da netko razmišlja hoće li zbog komentara o nogometu ili navijačkoj skupini imati problema u vlastitoj ulici ili pred vlastitim domom? Ne, nije normalno. I ne smijemo dopustiti da takvo stanje postane normalno – poručuje autor.

U pismu se spominju i navodi o prijetnjama te pritiscima na pojedince nakon njihovih javnih istupa, uz zahtjev da se svaki takav slučaj, ako postoji, prijavi i istraži. Riječ je o tvrdnjama i zabrinutostima iznesenima u čitateljevu pismu, a ne o neovisno potvrđenim slučajevima.

Oštra pitanja političarima: „Zar su glasovi ostalih građana manje vrijedni?“

Dio pisma posebno je usmjeren prema gradskoj politici i institucijama.

Autor postavlja pitanje utječe li strah od reakcije dijela navijačke scene na javne istupe i odluke političara.

– Ako ćemo Torcidu promatrati prvenstveno kao glasačko tijelo kojega se treba čuvati, kojemu se treba dodvoravati ili čiju reakciju treba izbjegavati pod svaku cijenu, onda se moramo zapitati kakvu smo političku kulturu izgradili. Država i grad ne postoje zbog jedne skupine, nego zbog svih svojih građana – stoji u pismu.

Pritom naglašava kako ne traži kolektivnu osudu navijača, već jednaku primjenu zakona na sve građane, bez obzira na njihov društveni utjecaj ili pripadnost određenoj skupini.

Poziv na bojkot Torcida kupa i Skalina

Jedan od najupečatljivijih dijelova pisma odnosi se na poziv građanima da razmotre bojkot Torcida kupa i događanja na Skalinama na Zvončacu.

– Pozivam Splićane, roditelje, sportaše, rekreativce i sve građane kojima je stalo do grada da razmotre bojkot Torcida kupa i Skalina na Zvončacu sve dok se ne otvori ozbiljna rasprava o odgovornosti organizatora, načinu upravljanja, transparentnosti i vrijednostima koje se tim događajima promiču – navodi autor.

Objašnjava kako takav potez ne vidi kao poziv na sukob, nego kao oblik mirnog građanskog pritiska kojim bi se zatražila veća odgovornost. Smatra da bi organizatori trebali jasno osuditi svaki oblik nasilja i zastrašivanja te pokazati spremnost na otvoren razgovor s građanima.

„Ljubav prema Hajduku ne znači šutnju“

Autor se osvrće i na odgovornost Hajduka, ističući kako klub mora predstavljati sve svoje članove i navijače.

– Hajduk je puno veći od Torcide, a Split je puno veći od bilo koje navijačke skupine – poručuje.

U nastavku poziva i na razmatranje mirnog bojkota Hajdukovih utakmica te kupnje klupskih proizvoda dok klub i nadležni, prema njegovu mišljenju, ne pokažu spremnost na transparentno suočavanje s problemima.

Naglašava kako takav poziv nije usmjeren protiv nogometaša, svih pripadnika Torcide ni navijača koji svoj klub podržavaju bez nasilja.

– Ljubav prema klubu ne znači šutnju. Ponekad upravo ona zahtijeva da kažemo: ovako više ne može – ističe se u pismu.

„Split pripada svima koji ga vole“

Unatoč oštrim kritikama, završetak pisma donosi i poruku optimizma. Autor podsjeća na brojne Splićane koji svakodnevno pridonose gradu, od roditelja, sportaša i trenera do učitelja, kulturnih djelatnika, poduzetnika i volontera.

Smatra kako upravo zbog njih i budućih generacija treba inzistirati na društvu u kojem se građani neće bojati izreći svoje mišljenje.

– Split nije grad jedne skupine. On pripada svima koji ga vole i koji u njemu žele živjeti dostojanstveno – zaključuje autor, uz poruku:

– Hajduk iznad pojedinaca. Split iznad straha. Zakon jednak za sve.