U OŠ kralja Zvonimira učenici i roditelji preuzeli ulogu učitelja: “Tek tada se vidi koliko je učiteljski posao zahtjevan”

Umjesto klasične proslave Dana škole, Osnovna škola kralja Zvonimira ove je godine odlučila napraviti iskorak. Petak, 15. svibnja, nije bio nenastavni dan niti samo dan predstavljanja školskih projekata. Nastava se odvijala normalno, ali uz jednu veliku promjenu – uloge su se zamijenile.

Učenici, roditelji, pa čak i bake, preuzeli su ulogu učitelja te kroz radionice, prezentacije, sportske aktivnosti i kreativne sadržaje pokazali koliko se može naučiti kada se škola otvori obitelji, a obitelj postane aktivan dio nastavnog procesa.

Ravnateljica škole Vedrana Propadalo istaknula je kako Dan škole svake godine nastoje obilježiti na drugačiji način, a ovogodišnji datum bio je idealna prilika da se u središte stavi upravo obitelj.

– Svake godine mijenjamo koncept proslave Dana škole. Nekada je to nenastavni dan, nekada otvoreni dan škole s projektima, a ove godine odlučili smo da će to biti normalan nastavni dan, ali sa zamjenom uloga. Budući da je danas, 15. svibnja, Dan obitelji, željeli smo uključiti obitelj u proces učenja jer mislim da je to jako važno. Moramo povezati školu, obitelj i roditelje, jer ako to ne povežemo, nećemo nigdje stići, kazala je ravnateljica Propadalo.

Posebno je naglasila kako je ovakav dan prilika da roditelji i učenici bolje razumiju što zapravo znači biti učitelj.

– Definitivno moramo mijenjati svijest roditelja i učenika o tome što je učiteljski posao. To je proces koji traje od jutra do večeri. Nije to samo održati sat. Tu su pripreme, promišljanja, pristup svakom učeniku. Svako dijete može naučiti ako mu se pristupi na pravi način, poručila je ravnateljica.

Da je inicijativa naišla na odlične reakcije, moglo se vidjeti već na prvim satovima. Učenici su s velikim zanimanjem pratili svoje vršnjake i roditelje u ulozi predavača, a učitelji su, ovoga puta, bili podrška iz pozadine.

Na satu tjelesne kulture učenici su imali priliku vidjeti kako izgleda trening koji vodi učenica koja trenira košarku, a kasnije je nastavu preuzeo i jedan roditelj.

– Prvi sat imali smo učenicu koja trenira košarku i ona je odradila jedan svoj trening uz moje upute. Ja sam joj samo pomogla oko vremena. Kasnije imamo roditelja koji će voditi sat i sigurna sam da će to odraditi kako treba. Možda nije radio u struci, ali bit će zanimljivo. Ovo je odlična inicijativa i mislim da ne bi bilo loše da se ovakav dan organizira jednom godišnje, kazala je profesorica tjelesne kulture.

Učenici su se, s druge strane, vrlo brzo snašli u novim ulogama. Klara Bubić, učenica 8.a razreda, imala je raspored gotovo kao prava učiteljica.

– Imala sam tjelesni, matematiku, a kasnije imam i engleski. Na matematici nam je profesorica dala zadatak koji moramo riješiti u grupama. Kad dođemo do rješenja, unosimo ih na računalo, a ako su oba rješenja točna, zadatak se deaktivira, kao u escape roomu, objasnila je Klara.

Na pitanje kako joj je bilo biti u ulozi učiteljice, odgovorila je jednostavno:

– Zabavno. Slušaju me.

Posebno zanimljivo bilo je i mlađim učenicima, koji su s oduševljenjem pratili roditelje svojih prijatelja. Manuel iz 2.b razreda ispričao je kako im je sat odbojke vodila mama jednog učenika.

– Lijepo mi je bilo vidjeti kako roditelji predaju jer volim kada djeca surađuju s roditeljima i volim učiti nešto novo. Učili smo igrati odbojku, učila nas je mama od Leona koja trenira u OK Brda. 

–Bilo mi je smiješno vidjeti mamu kako predaje, ali čista petica, rekao je Leon.

U ulozi učiteljice okušala se i Ela iz 3.c razreda, koja je svojim kolegama predstavila saksofon.

– Svirala sam saksofon i učila ih malo o teoriji, o samom instrumentu i nekim zanimljivostima. Sviram već osam mjeseci. Bilo mi je jako dobro i baš mi je bilo lijepo biti u ulozi učiteljice, kazala je Ela.

Iskusna učiteljica Paula Munjiza, koja iza sebe ima 31 godinu staža, priznala je kako je inicijativa na prvu zvučala iznenađujuće, ali se vrlo brzo pokazala kao pun pogodak.

– Na prvu je bilo: vau. A zapravo, kada čovjek uđe malo dublje, shvati da je ovo jedini način da se partnerstvo doživi u punom smislu te riječi. Roditelji na ovaj način mogu doživjeti što je naš posao. Reakcije su odlične, a promatrajući ih, sigurna sam da su svi nešto naučili. Djeca su zatim preuzela drugi dio nastave i nadam se samo pozitivnim reakcijama, kazala je učiteljica Munjiza.

Svoju ulogu ozbiljno je shvatila i mama Ivana Roso, majka učenika Borne iz 2.a razreda. Predavala je o temi prijateljstva i poruci da se prijatelji u nevolji poznaju.

– Malo mi je bilo napeto i stresno biti u ulozi učitelja, ali dobro je prošlo. Divim se učiteljicama i stvarno ne znam kako ih sve drže pod kontrolom. Djeca su bila dobra i nadam se da su naučila da se pravi prijatelji uvijek poznaju u nevolji, rekla je Ivana Roso.

Posebno emotivan trenutak donijela je baka Marica Remetin, baka učenice Marije iz šestog razreda, koja piše dječje priče. Djeci je ispričala svoju priču “Marija i bojice”, napisanu upravo za unuku.

Kroz priču im je željela prenijeti važnu poruku, a to je da smo svi jednako vrijedni i da svatko od nas ima svoj smisao.

– Toliko me zanijelo u ulozi učiteljice da sam izgubila osjećaj za vrijeme. Djeca su me pažljivo slušala i bilo mi je uistinu divno. A moja Marija bila je ponosna, rekla je baka Marica.