U Hrvatskoj oko 2.200 udomiteljskih obitelji, potrebe i dalje rastu

Obilježen je Nacionalni dan udomiteljstva koji se svake godine organizira kako bi se istaknula važnost udomiteljstva te iskazala zahvalnost udomiteljima za njihov predan i nesebičan doprinos skrbi za djecu i odrasle korisnike. – piše HRT.

Nedostatak udomitelja za odrasle

U Hrvatskoj je trenutno oko 2.200 udomiteljskih obitelji, rekao je čelnik Službe Grada Zagreba Hrvatskog zavoda za socijalni rad Alen Minić u emisiji Studio 4. Dodao je kako brojke udomiteljstva bilježe lagani porast, ali da su potrebe i dalje velike.

– Što se tiče djece, imamo otprilike 1.330 udomiteljskih obitelji koje udomljavaju djecu, a što se tiče brojčanih podataka vezano za djecu, otprilike oko 2.300 djece se sad nalazi na smještaju u udomiteljskim obiteljima diljem Republike Hrvatske, istaknuo je.

Međutim, naglasio je kako im naročito nedostaje udomitelja za odrasle osobe.

– Situacija nije kritična, ali bili bi sretni kada bi se više građana odlučilo za udomiteljstvo, jer potrebe rastu i sve više ljudi ne može biti adekvatno zbrinuto u institucijama, poručio je Minić.

Osobno iskustvo udomiteljice

Elvira Lazić Mosler, udomiteljica, istaknula je kako je udomiteljstvo za njezinu obitelj došlo nakon promišljanja o posvojenju, ali i kroz susrete s ljudima koji već imaju iskustva u udomljavanju.

Dodala je kako su ih razgovori s udomiteljima i iskustva drugih postupno usmjerili prema udomiteljstvu te da su kroz edukacije i pripreme počeli bolje razumijevati cijeli proces.

– Kako počnete razgovarati s ljudima, susrećete one koji su udomili i počinjete se osvještavati o iskustvima i postupku. Prijavili smo se u centar, prošli edukacije i pripreme, i tako počeli razvijati kapacitete kao par i vidjeti što možemo i želimo, pojasnila je.

Istaknula je i kako je njihovo iskustvo dodatno oblikovala činjenica da je dijete koje su kasnije usvojili prethodno bilo u udomiteljskoj obitelji, što im je, kako kaže, postalo snažna inspiracija.

– Ti ljudi koji su ga odgojili zapravo su nam pokazali udomiteljstvo kao pravi put gdje se djeci može pružiti obitelj, što je neprocjenjivo i čini ogromnu razliku u njihovim životnim ishodima, rekla je.

Govoreći o osobnoj motivaciji, prisjetila se i vlastitog djetinjstva tijekom rata, kada je imala iskustvo života u privremenim obiteljskim smještajima te kasnije u jednoj američkoj obitelji.

– I kada imate vlastitu obitelj, ti privremeni obiteljski oblici mogu imati velik utjecaj na život. Možda mi je i to bila velika inspiracija da, kada sam u mogućnosti, i sama sudjelujem u nečijem životu na taj način, zaključila je.

Grozdana Kozjak, psihologinja u Službi Grada Zagreba Hrvatskog zavoda za socijalni rad, istaknula je kako se u sustavu udomiteljstva uvijek polazi od perspektive i najboljeg interesa djeteta.

– Mi gledamo s pozicije djeteta što je najbolje za dijete. Svakako je za dijete najbolje živjeti u obitelji, bez obzira koliko ustanove bile dobre i koliko odgojitelji bili posvećeni toj djeci, kazala je Kozjak, dodavši kako se život u ustanovi ne može usporediti s odrastanjem u obiteljskom okruženju.

– U ustanovi imate jednog odgojitelja na veći broj djece u grupi, što nije usporedivo sa životom u obitelji, pojasnila je.

Naglasila je kako udomiteljske obitelji djeci pružaju iskustvo stvaranja bliskih odnosa koji se, iako nisu temeljeni na krvnoj vezi, razvijaju kao obiteljski.

– To je za dijete nemjerljivo i najpovoljnije. Dijete u udomiteljskoj obitelji dobiva primjer kako funkcionira jedna zdrava sredina i kako se rješavaju problemi. Ako dolazi iz nesigurnih ili nasilnih uvjeta, često nema takav uzor, rekla je.

Zaključila je kako stabilno obiteljsko okruženje u udomiteljstvu može imati ključan utjecaj na razvoj djeteta i njegov budući život.

Tko može postati udomitelj?

Na pitanje tko može postati udomitelj Minić je istaknuo kako je ključna motivacija budućih udomitelja osobna i duboka.

Dodao je kako udomitelji mogu biti i samci, uz određena ograničenja.

– Samci mogu biti također udomitelji, s tim da je kod samaca regulirano da mogu imati najviše do dvoje djece, osim ako se ne radi o braći i sestrama koji su bili zajedno i dolaze iz iste primarne obitelji. U tom slučaju može biti i više, pojasnio je.

Govoreći o osnovnim uvjetima, Minić je naveo kako udomitelj mora biti punoljetna osoba, mlađa od 60 godina sa srednjom stručnom spremom, hrvatski državljanin s prebivalištem u Hrvatskoj, uz mogućnost da to bude i stranac s reguliranim boravkom.

– Gledamo da osoba ima društveno prihvatljivo ponašanje, da nema poremećenih odnosa u obitelji, da nema problema poput alkoholizma ili kocke, te da su svi članovi kućanstva suglasni s udomljavanjem, istaknuo je.

Minić je pojasnio i kako postupak uključuje inicijalne razgovore, edukacije, terenske izvide te psihološku i socijalnu procjenu.

– Kad utvrdimo da su ispunjene pretpostavke, radimo trijažu, edukacije i izvide na terenu. Psiholozi i socijalni radnici provode svoje procjene, a na temelju svega toga izdaje se suglasnost za udomiteljstvo, rekao je.

Dodao je i kako se pritom vode i standardi smještaja, posebno kada je riječ o djeci.

– Važno je da soba nije prolazna, a kod predškolske djece može biti najviše troje u jednoj obitelji, dok kod školske dobi najviše dvoje djece u jednoj sobi, pojasnio je.

Zaključio je kako uvjeti nisu previše strogi, ali da osnovni standardi moraju biti ispunjeni kako bi se osigurala dobrobit djece i korisnika sustava.