U Gali i Bajagiću škole su se ugasile, na Drveniku Velom se otvorila! Tanka je granica u školstvu…

Matematika demografije – ispit je na kojem kao država padamo. Prema posljednjem popisu stanovništva u Hrvatskoj živi tek 3.888.529 ljudi – gotovo 400 tisuća manje nego prije deset godina. Brojke su neumoljive i u školskim klupama. Ove jeseni u osnovne i srednje škole sjelo je oko 445 tisuća učenika, što je za oko 45 tisuće manje nego prije deset godina. U Splitsko-dalmatinskoj županiji prvašića je tek neznatno više, ali čak je 15 područnih škola ostalo bez ijednog učenika. Među njima i one u Gali i Bajagiću, u Cetinskom kraju.

A samo prije nekoliko godina, škola je bila simbol nade. Gala je tada slavila novo igralište, vjerovalo se u budućnost, u ostanak mladih. Danas – igralište bez djece. Trava raste, a s njom i osjećaj poraza.
– Roditelji su odlučili da ta nekolicina učenika ide u centralnu školu – kaže Hrvoje Markulin, v.d. ravnatelja OŠ Ivana Mažuranića Han.

– Gala i Bajagić, hvala Bogu, imaju djece. Mi ćemo pokušati s roditeljima i lokalnom zajednicom razgovarati da ih pokušamo vratiti iz centralne u područne škole.

I dok se na kopnu gase razredi, na moru se škola ponovno rađa. Na Drveniku Velom, otoku koji zimi broji jedva 150 stanovnika, nakon 17 godina ponovno se čuje dječji smijeh u učionicama.
– Djevojčice su se odmah snašle – Lili ide u četvrti, Maris u prvi razred – govori ravnateljica trogirske škole Majstora Radovana Zorana Brodarić, a koja za područnu školu ima ovu u Drveniku Velom.

Dok u Gali trava prerasta igralište koje je nekoć značilo budućnost, Drvenik pokazuje da je budućnost ipak moguća – kad se hoće. Jer nije važno koliko je učenika, važno je koliko nas još vjeruje da vrijedi otključati vrata i upaliti svjetlo.

Novu “Priču iza priče” o školstvu pogledajte od 20 sati na našim društvenim mrežama!