U Brnaze su stizale rijeke čestitara, Franu je na pragu dočekao otac Draško: “Pobjedu posvećujem kćerkici Niki!”

Neopisivo. Samo takvom riječi može se dočarati atmosfera u širokom dvorištu obiteljske kuće Frane Talaje, slavodobitnika 310. Sinjske Alke i ponosnog vlasnika prvog plamenca hrvatske trobojnice, koju je vitez na svome koplju ponio na jubilarnom natjecanju koje se zbog kišnog nevremena odgađalo, a onda je održano po iznimno visokim temperaturama na termometru. Talaja je nakon pripetavanja s Markom Vrcom, a obojica su u regularnom dijelu natjecanja imali po sedam punata, nanišanio najmanji kolut alkarske mete i s deset punata se postao junak godine u kraju uz Cetinu.

Još dok su sa staroga Grada u čast slavodobitnika gruvale mačkule, čestitari su bili na putu prema Brnazama znajući da će uskoro u svoj obiteljski dom Frano na koplju u junačkoj desnici donijeti najdraži trofej. Kada su se začule automobilske sirene, uzbuđenje se pojačalo, a kada se na vrhu ulice pojavio slavodobitnik, kulminiralo je skandiranjem, ljubljenjem, grljenjem i suzama radosnicama. U ovoj alkarskoj obitelji ljubav prema sinjskoj viteškoj igri njeguje se i prenosi s koljena na koljeno, evo, već četvrtu generaciju. I eto, brzo se Frano našao u zagrljaju oca Draška koji je trijumf sina, nota bene, gledao iz prvih redova Alkarskog trkališta.

– Pobjeda je došla u pravu kršćansku obitelj, Bog je vidio i nagradio naš trud i domoljublje. Nevjerojatno je ovo, cijeli sam život živio i živim za njegove Alke premda sam godinama bio u Alci. Prošao sam i ratne Alke, zapravo svega sam doživio u Alci, ali ovo što je donijela nova generacija alkara je zbilja teško opisivo. Posebno se osjećam, obuzimaju me emocije, nemojte ništa zamjeriti. Hvala našoj Gospi, Njoj poklanjam ovu pobjedu – kazao nam je otac kojega je život, zbilja, bičevao. Kad je kovao planove, ni slutio nije da će prvo izgubiti novorođeno dijete sa suprugom Lucijom, a onda je doživio i pogibiju oca da bi naposljetku i njegova supruga teško oboljela. Ipak, danas, nakon operacije karcinoma na mozgu, rehabilitacija, terapija, slavi sa svojim sinom.

– Plakao sam, emotivac sam. Emocije su nešto nevjerojatno. Mene su tresle tragedije cijeli život, nisam čvrst kao što sam bio nekad. Mi smo zadnji put mojoj ženi pomagali da sve izdrži i podnese jer je krhka zdravlja, ali hvala Bogu, svi joj pomažemo i guramo dalje – govorio je Draško koji je pune 23 godine bio alkarski momak, od daleke 1989. godine. Od toga je šest mandata bio zamjenik arambaše, a još dva puta po četiri godine u Nadzornom odboru Viteškog alkarskog društva.

Prve čestitare i čestitke dočekale su i podijelile radost s pridošlima Franina supruga Jelena, koja je držala u naručju kćerkicu Niku koja ima tek devet mjeseci. Majka je tek u tišini izjavila kako je molila za svog Franu da ostvari san.

– Mi smo malo pleme i već su ranije bile osvojene dvije Alke, a nastavili smo i dalje. Moj Frano se jednostavno previše trudi cijelu godinu, ne prepušta ništa slučaju. Zapravo, nekoliko je izvanrednih alkara koji se pripremaju tijekom godinu i uzdigli su Alku za nekoliko stepenica. Nije se nikad ovako brzo trčalo, nije se nikad ovako dobro gađalo. Tu su braća Zorica, Hrgović, Jadrijević, Vučemilo… Nevjerojatni jahači koji nisu sebični pa su to držali za sebe već su Alku digli na svjetsku razinu – rekao nam je otac koji se nije mogao obraniti od čestitara, ali to je taj Cetinski kraj koji ljubomorno čuva svoju prošlost i gradi na njoj budućnost. 

– Cijelu noć ljudi dolaze i odlaze, rodbina je priskočila u pomoć, svi se javljaju i dolaze. Dočekat ćemo sve i ugostiti jer ovo je kuća široke ruke i široka srca – zaključio je Draško koji je inače bio dragovoljac u 126. brigadu hrvatske pobjedničke vojske.

U junačkoj desnici koplje s plamencem hrvatske trobojnice slavodobitnik 310. Sinjske alke Frano Talaja ponio je u pratnji Bože Mandaca i Marka Vrce koji mu je bio suparnik u pripetavanju. Od Vrce je Talaja bio za punat bolji u pripetavanju na samoj završnici alkarskog slavlja, i to na junački način – pogotkom “u sridu”.

– Trenutak euforije, ponosa, sriće… Na jedan prekrasan način završio sam ovogodišnju Alku. Zapravo, iskreno, nadam se da ovo nije san nego stvarnost – nije mogao riječima slavodobitnik opisati sve što se događalo tek sat, dva prije na Alkarskom trkalištu.

– Preko oca sam i zavolio Aku. On je dugo godina bio i alkarski momak, nama je alkarska odora u kući od kad ja znam za sebe. Ovo danas je vrhunac svega, ovo je vrhunac našega puta u Alci. I ovu pobjedu posvećujem svojoj obitelji, a posebno svojoj kćeri Niki. Ona ima samo devet mjeseci, jednog dana će joj ćaća pričati kako smo osvojili Alku.

Otvorila se rijeka ljudi nakon što smo isključili kamere i diktafone, stizali su u nepreglednim kolonama, a o kilogramima pršuta i sira, odojcima i kruhu, kao i količinama vina, mineralne, piva i sokova što će se konzumirati do zore – pričat će se u danima koji slijede.