14.12.2015. u 14:11h
Nakon napada na Jakova Kurdića, u Centre za socijalnu skrb na ulazima su postavljeni detektori za metal, a ulazna vrata čuvaju zaštitari. Međutim, zaštitari nemaju ovlasti da fizički štite djelatnike, već samo imovinu Centra
U Centru za socijalnu skrb u Splitu, u ponedjeljak, obilježilo se 15 godina od ubojstva socijalnog radnika, Jakova Kudrića, kojeg je Vlado Vilušić ubio na radnom mjestu 14. prosinca 2000. godine. Bio je uvjeren kako mu socijalni radnik neutemeljeno odbija zahtjeve za socijalnom pomoći, stoga ga je napao nožem. Kudrić je na putu do bolnice preminuo, a njegovi kolege se mjesecima nisu oporavili od šoka. Zbog ubojstva ovog socijalnog radnika, toga je dana prekinuta i sjednica Vlade, a u Split su se hitno uputili visoki državni dužnosnici kako bi socijalnim radnicima obećali humanije uvjete rada.
Na petnaestu godišnjicu ovog tragičnog događaja te u znak uspomene na kolegu Jakova, socijalni radnici diljem Hrvatske u 9 sati i 6 minuta zapalili su svijeće/lučice na svojim radnim mjestima. Ovu akciju, pod nazivom "Svjetlo za Jakova", pokrenula je Hrvatska komora socijalnih radnika u namjeri da kroz spomen na pokojnog kolegu ukažu na uvjete rada i nezaštićenost socijalnih radnika na radnom mjestu te na nepovoljan položaj socijalnih radnika u društvu.
Djelatnici Centra za socijalnu skrb Split posjetili su grob pokojnika, a nakon toga je u Centru otkrivena spomen ploča. Otkrivanju spoemnika prisustvovali su župan Splitsko-dalmatinske županije Zlatko Žervnja, Milanka Opačić, potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih, splitski gradonačelnik, Ivo Baldasar te obitelj Kurdić, kćerka Vanja i sestra Meri.
- Zahvalila bih svima na sjećanju moga brata, a osobito na priznanju njegovog rada.Svi koji su ga poznavali i radili s njim, znaju da je bio samozatajan ali prvenstveno čovjek koji je bio predan svome radu. Bio bi sretan radi priznanja kojeg ova struka zaslužuje. Zahvaljujem se u ime cijele obitelji na ovom obilježavanju - kazala je sestra Meri.
Splitski gradonačelnik kazao je kako je spomen ploča prvenstveno uspomena na Jakova, ali još više i priznanje svim socijalnim radnicima koji na dnevnoj bazi rade vrlo težak i zahtjevan posao.
- Osobno sam poznavao Jakova, i sjećam se točno kada se sve dogodilo. Sjećam se šoka i nevjerice među njegovom obitelji i prijateljima, a osobito među njegovim ragbijašima. Bio je poznati ragbijaš, vrlo posvećem tom sportu. Posao socijalnog radnika je posao koji je vrlo nezahvalan, ničim ga ne možete valoziriat. Ovo je bilo upozorenje koje ne smijemo zaboraviti... Treba imati na umu da socijalni radnici pomažu potrebitima, ali također socijalni radnici imaju i svoja prava i treba im odati poštovanje - kazao je Baldasar okupljenima.
Splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnja iskazao je duboko poštovanje prema radu u socijalnoj skrbi, te istaknuo kako smo kao zajednica svjesni težine i specifičnosti obavljanja ovoga posla.
- Postoji niz specifičnih situacija, vrlo teških karaktera te se prema svakom od njih treba znati pravilno ponašati i posjedovati posebne vještine koje takve situacije zahtijevaju. Djelatnici socijalne skrbi izloženi su verbalnom i fizičkom nasilju, a takvi slučajevi mogu i tragično završiti, na što nas sjeća taj nesretni događaj od prije 15 godina, koji je završio smrću Jakova Kudrića. To je opomena cijeloj zajednici. Zahvaljujemo na onome što radite i imate našu potpunu podršku - poručio je Ževrnja okupljenim socijalnim radnicima.
Tatjana Vukman, ravnateljica Centra za socijalnu skrb, kazala je kako su Jakova voljeli gotovo svi, i kolege i korisnici, a njegov rad je ostavio traga.
- Spomen ploča koja je ispred nas je znak spomena na našeg kolegu koji je izgubio svoj život, ali ne samo na njegovu smrt nego i na njegov život i njegov rad. Jakov je ostavio traga kao socijalni radnik, njegov rad je bio prepoznatljiv i voljeli su ga gotovo svi korisnici. Jakov je bio čovjek koji je volio svoj posao i koji je volio život. Na slavu mu sve što je ostavio iza sebe - rekla je Vukman.
- I na Općinskom sudu u Zagrebu su poginule djelatnice suda koje samo radile posao kao što je to radio Jakov. Radimo na tome da pokažemo da se niti jedan problem ne može riješiti nasilnim putem - nasilje je apsolutno neprihvatljivo i na njega se mora reagirati. Djelatnici u Centru koji rade s ljudima svakodnevno su izloženi različitim oblicima nasilja, kao što je bio i Jakov, a u njegovom slučaju je završilo tragično.
Uvedene su zaštitarske službe i detektori metala kako bi se sigurnost podigla na jednu višu razinu. Nažalost, patologije ima previše u društvu i nažalost nema apsolutne zaštite od toga. Ova ploča neka bude spomen na Jakova, ali i opomena društvu da je nasilje aposlutno neprihvatljivo - zaključila je ministrica.
- Problem je što ne postoji službena statistika prijava, kada su u pitanju socijalni radnici. Kada se problem dogodi onda se ide putem osobnih prijava. Socijalni radnici u pravilu i ne prijavljuju te situacije koje im se događaju. Suočeni smo s raznim vidovima agresije gotovo svakodnevno. To je nešto što se mora prihvatiti kao "nužno zlo", nešto što dolazi s poslom, ipak se radi o specifičnoj populaciji građana, a kao stručnjaci treba imati sluha i razumijevanja za njihove teške životne situacije.
Osim zaista nezahvalne situacije u kojoj se djelatnici nalaze gotovo svakodnevno, u kojima su izloženi različitim oblicima nasilja, postoji i malo apsurdna situacija što se tiče njihove zaštite. Naime, nakon napada na Jakova Kurdića i sličnih drugih situacija, u Centre za socijalnu skrb na ulazima su postavljeni detektori za metal, a ulazna vrata čuvaju zaštitari. Međutim, zaštitari nemaju ovlasti da fizički štite djelatnike, već samo imovinu Centra. Zaštitari, po vlastitoj solidarnosti, pomažu djelatnicima u nezgodnim situacijama i reagiraju po pozivu, ali zapravo i sami u takvim situacijama riskiraju tužbu jer su prekoračili svoje ovlasti. Dakle, zaštitari štite vrata, ne štite ljude.
- Nama je u Centru potrebna fizička zaštita, a ona ne košta puno - poručila je Vukman.
Na petnaestu godišnjicu ovog tragičnog događaja te u znak uspomene na kolegu Jakova, socijalni radnici diljem Hrvatske u 9 sati i 6 minuta zapalili su svijeće/lučice na svojim radnim mjestima. Ovu akciju, pod nazivom "Svjetlo za Jakova", pokrenula je Hrvatska komora socijalnih radnika u namjeri da kroz spomen na pokojnog kolegu ukažu na uvjete rada i nezaštićenost socijalnih radnika na radnom mjestu te na nepovoljan položaj socijalnih radnika u društvu.
Djelatnici Centra za socijalnu skrb Split posjetili su grob pokojnika, a nakon toga je u Centru otkrivena spomen ploča. Otkrivanju spoemnika prisustvovali su župan Splitsko-dalmatinske županije Zlatko Žervnja, Milanka Opačić, potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih, splitski gradonačelnik, Ivo Baldasar te obitelj Kurdić, kćerka Vanja i sestra Meri.
Nasilje je neprihvatljivo
Nakon minute šutnje u čast pogibije Jakova Kurdića, okupljenima se obratila sestra Jakova Kurdića:- Zahvalila bih svima na sjećanju moga brata, a osobito na priznanju njegovog rada.Svi koji su ga poznavali i radili s njim, znaju da je bio samozatajan ali prvenstveno čovjek koji je bio predan svome radu. Bio bi sretan radi priznanja kojeg ova struka zaslužuje. Zahvaljujem se u ime cijele obitelji na ovom obilježavanju - kazala je sestra Meri.
Splitski gradonačelnik kazao je kako je spomen ploča prvenstveno uspomena na Jakova, ali još više i priznanje svim socijalnim radnicima koji na dnevnoj bazi rade vrlo težak i zahtjevan posao.
- Osobno sam poznavao Jakova, i sjećam se točno kada se sve dogodilo. Sjećam se šoka i nevjerice među njegovom obitelji i prijateljima, a osobito među njegovim ragbijašima. Bio je poznati ragbijaš, vrlo posvećem tom sportu. Posao socijalnog radnika je posao koji je vrlo nezahvalan, ničim ga ne možete valoziriat. Ovo je bilo upozorenje koje ne smijemo zaboraviti... Treba imati na umu da socijalni radnici pomažu potrebitima, ali također socijalni radnici imaju i svoja prava i treba im odati poštovanje - kazao je Baldasar okupljenima.
Splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnja iskazao je duboko poštovanje prema radu u socijalnoj skrbi, te istaknuo kako smo kao zajednica svjesni težine i specifičnosti obavljanja ovoga posla.
- Postoji niz specifičnih situacija, vrlo teških karaktera te se prema svakom od njih treba znati pravilno ponašati i posjedovati posebne vještine koje takve situacije zahtijevaju. Djelatnici socijalne skrbi izloženi su verbalnom i fizičkom nasilju, a takvi slučajevi mogu i tragično završiti, na što nas sjeća taj nesretni događaj od prije 15 godina, koji je završio smrću Jakova Kudrića. To je opomena cijeloj zajednici. Zahvaljujemo na onome što radite i imate našu potpunu podršku - poručio je Ževrnja okupljenim socijalnim radnicima.
Tatjana Vukman, ravnateljica Centra za socijalnu skrb, kazala je kako su Jakova voljeli gotovo svi, i kolege i korisnici, a njegov rad je ostavio traga.
- Spomen ploča koja je ispred nas je znak spomena na našeg kolegu koji je izgubio svoj život, ali ne samo na njegovu smrt nego i na njegov život i njegov rad. Jakov je ostavio traga kao socijalni radnik, njegov rad je bio prepoznatljiv i voljeli su ga gotovo svi korisnici. Jakov je bio čovjek koji je volio svoj posao i koji je volio život. Na slavu mu sve što je ostavio iza sebe - rekla je Vukman.
Svakodnevnica puna prijetnji i nasilja
Potpredsjednica Vlade, Milanka Opačić, otkrila je spomen ploču zajedno sa kćeri ubijenog socijalnog radnika Kudrića, i poručila:- I na Općinskom sudu u Zagrebu su poginule djelatnice suda koje samo radile posao kao što je to radio Jakov. Radimo na tome da pokažemo da se niti jedan problem ne može riješiti nasilnim putem - nasilje je apsolutno neprihvatljivo i na njega se mora reagirati. Djelatnici u Centru koji rade s ljudima svakodnevno su izloženi različitim oblicima nasilja, kao što je bio i Jakov, a u njegovom slučaju je završilo tragično.
Uvedene su zaštitarske službe i detektori metala kako bi se sigurnost podigla na jednu višu razinu. Nažalost, patologije ima previše u društvu i nažalost nema apsolutne zaštite od toga. Ova ploča neka bude spomen na Jakova, ali i opomena društvu da je nasilje aposlutno neprihvatljivo - zaključila je ministrica.
Gotovo svakodnevno djelatnici, kojih u Hrvatskoj ima 8.000, dobivaju prijetnje, a jedino što se može napraviti je svaki puta slučaj prijaviti policiji. Međutim, ne prijavljuju se svi napadi, a glavni razlog je sam strah djelatnika da će biti etiketirani kao nedovoljno stručni za obavljanje svog posla. Drugi razlog je predugotrajno trajanje sudskih postupaka. Tako da je ta "crna brojka" puno veća nego stvarne brojke, objasnila je nezavidan položaj socijalnih radnika Tatjana Vukman.
- Problem je što ne postoji službena statistika prijava, kada su u pitanju socijalni radnici. Kada se problem dogodi onda se ide putem osobnih prijava. Socijalni radnici u pravilu i ne prijavljuju te situacije koje im se događaju. Suočeni smo s raznim vidovima agresije gotovo svakodnevno. To je nešto što se mora prihvatiti kao "nužno zlo", nešto što dolazi s poslom, ipak se radi o specifičnoj populaciji građana, a kao stručnjaci treba imati sluha i razumijevanja za njihove teške životne situacije.
Problem zaštitarskih službi
Većina suradnika centra je poznata svim djelatnicima, i otprilike djelatnici poznaju njihovu narav. Ipak postoji određena šačica ljudi prema kojima je potrebno primijeniti veći oprez.Osim zaista nezahvalne situacije u kojoj se djelatnici nalaze gotovo svakodnevno, u kojima su izloženi različitim oblicima nasilja, postoji i malo apsurdna situacija što se tiče njihove zaštite. Naime, nakon napada na Jakova Kurdića i sličnih drugih situacija, u Centre za socijalnu skrb na ulazima su postavljeni detektori za metal, a ulazna vrata čuvaju zaštitari. Međutim, zaštitari nemaju ovlasti da fizički štite djelatnike, već samo imovinu Centra. Zaštitari, po vlastitoj solidarnosti, pomažu djelatnicima u nezgodnim situacijama i reagiraju po pozivu, ali zapravo i sami u takvim situacijama riskiraju tužbu jer su prekoračili svoje ovlasti. Dakle, zaštitari štite vrata, ne štite ljude.
- Nama je u Centru potrebna fizička zaštita, a ona ne košta puno - poručila je Vukman.
