Pioniri splitske stand up scene: “Najgore je kad ti se nitko ne smije”

Jedan je radijski
voditelj, drugi fizičar, a spojila ih je ljubav prema stand up komediji.
Pioniri splitske stand up scene, Josip Škiljo i Tomislav Primorac, podijelili
su s nama kako je to biti na meti stalnog smijeha i kako i vi možete postati
poput njih.

Kako ste se
počeli baviti stand up komedijom?

TP – Ja sam pratio stand up od srednje škole,
pa kad sam prije 3 godine u Zagrebu vidio da ima open mic večer, odlučio sam
probati, da vidim imam li mota za to. Pobijedio sam i to je bio start. Tu sam
upoznao Marinu Orsag i još neke komičare. Ona je godinu kasnije počela raditi
stand up radionice u Zoni u kojima je i Josip Škiljo došao u priču.

JŠ – Ja sam pratija i gleda stand up i nikad nisam mislija da ću se tim
bavit. Pratija sam i nastupe ekipe iz Studija Smijeha, pa kad su napravili
radionice u Zoni računam, prijavit ću se, vidit ću jel mogu, kako će to
funkcionirat.

Sam ne bi zna
odakle bi krenija. Ok, imaš neke ideje u glavi, ali lakše je prvi put izaći na
pozornicu kad neko s tobom radi, priprema nekoliko dana, nego se samo pojaviti.
Meni je to puno značilo, ne znam bi li se inače usudija. Po završetku radionice
je organiziran open mic na kojem sam i pobijedio. Nakon toga nas je Marina zvala
u Zagreb, nastup jedan, drugi, treći i to je malo pomalo krenilo, uvatilo
zamaha.

TP – Mi smo na neki način imali privilegiju da smo bili jedini koji su to
radili u Splitu, a Marina se htjela povezati sa Splitom, pa nam je omogućila
velik broj nastupa.

Što je najgore
što vam se dogodilo tijekom nastupa?

TP – Najgore je kad ti se niko ne smije. To nam se dogodilo nekoliko puta.
Kad je Josip nastupao prvi put, ja sam imao užasan nastup, iako sam iza sebe
imao bar 5 – 6 nastupa.

JŠ – Ja sam nedavno u Zagrebu imao katastrofalan nastup i to s provjerenim
materijalom, koji sam više puta izvodio. Jednostavno užas, jedva sam čeka da
završi, bilo je ”bože, koliko ovo traje”.

Ali sva sreća takvi su jako rijetki nastupi.

I kako se
nosite s tim?

JŠ – A ništa, završiš, siđeš i onda plačeš u sebi.

TP – Sljedećih par noći gledaš u strop, ne možeš spavat…

JŠ – ”Šta sam krivo napravija, jel ovo više za mene, jesam li ja
normalan, šta sa mnom ne valja…” Užasan osjećaj, ali kad neki nastup
nakon toga prođe dobro, malo ti se vrati samopouzdanje.

Imate li neki
recept za dobar nastup?

TP – Ne znamo ni mi. Ako to neko zna, neka i nama kaže.

JŠ – Nikad ne znaš, svaki nastup je drukčiji, bez obzira šta recimo
materijal može bit isti. Publika je drukčija, ti si drukčije raspoložen, drugo
godišnje doba … Nekad se sklopi da bude urnebes, a nekad to bude vrlo mlako,
nema pravila.

TP – Dosta ovisi i o ambijentu. Mi smo ovo lito imali dva nastupa u Ghetto
klubu , na otvorenom. Prvi je proša super, drugi katastrofa, jer je bilo dosta
buke, nije to ta atmosfera di se ljudi mogu koncentrirat na nastup. Bitno je i
da je publika sastavljena od ljudi koji su došli na stand up, a ne onih koji
pričaju i to ih baš ne interesira. To je svakako tajna za loš nastup.
Šta se tiče ostalog, nema neke specifične tajne, jednostavno da čovjek djeluje
što spontanije, što prirodnije, da ne djeluje kao da glumi nešto, da nije arogantan.
I da se poveže s publikom. Čak i ako neko nešto dobaci, da se okrene na
pozitivu. Ako okreneš na negativno, odma gubiš publiku. To su te neke
smjernice, ali nažalost nikad ne možeš reć u potpunosti šta je tajna dobrog
nastupa.

Imate li uzora?
Koje stand up komičare bi izdvojili kao najbolje?

TP – Ja volim pogledati George Carlina, Bill Hicksa, Richard Pryora, od
ovih mrtvih, a od novijih Louis CK, Eddie Izzarda, Bill Burra.

JŠ – Tomo je nabroja ove glavne. Meni su nekako najdraži Carlin, Hicks i CK,
kojeg sam gleda i uživo.
TP –  Al jesi?

JŠ – Je, u New York-u u Comedy Cellar. Slučajno
sam doša tamo. Oni imaju standardni line up i tu i tamo se zna neki od poznatih
komičara pojavit, isprobat materijal. I tu večer se pojavi Louis CK i
rasturija, ono bomba, čudo od čovika. Osim njih mi je dobar i Jim Jefferies. On
je onako interesantan jer je dosta brutalan, govori ono šta ljudi možda misle,
ali nikad ne bi rekli na pozornici.

Kao iskusni komičari, imate li možda kakav savjet za one koji tek počinju
ili bi se željeli baviti stand up komedijom?

TP – Pa za početak pozivamo svakog ko ima želju da dođe na radionice u
klub Zona, da upozna Marinu i izvuče iz nje najbolje savjete koje može. Ili da
se dođe okušati na otvorenom mikrofonu sljedeći tjedan. Nama će dobro doći
društvo, a ja bi reka da smo i mi, nas 6-7, sami po sebi dobro društvo, pa neka
se bar dođe upoznati, podružiti.
A savjet općenito: Ukoliko imaš strast, samo dopusti da te ta strast vodi, da
to probaš. Budi svoj, bez pretjerane glume, opušteno, samo treba naći taj svoj
kutak u stand upu, svoj neki način dovođenja stvarnih životnih situacija,
frustracija i emocija u nastup i to je to.

JŠ – Pozivam sve, ko god ima interesa da skupi malo hrabrosti, dođe na
radionice, vidi kako je to, ništa se loše ne može dogoditi. Ali ni na open
mic-u. U Ghetto klubu publika je stvarno puna podrške, najgore što se može
dogoditi je da se niko ne smije, to je to, niko te neće gađati jajima, a sve
pozitivno se nagradi smijehom i aplauzom. Odličan je osjećaj nasmijati ljude.

Ako ste se
oduvijek željeli okušati u stand up komediji ili saznati nešto više o ovoj
vještini, poznata hrvatska komičarka Marina Orsag će od 14. siječnja u klubu
Zona održati intenzivnu četverodnevnu stand up radionicu Studija smijeha. Sudjelovanje
je besplatno, no potrebna je rezervacija mjesta putem prijavnice na
klub.infozona.hr.

Razgovarala: Ivana Perković