KOMENTAR: Poraz za kraj i poruka koja boli

Nema sretnog trenutka za Hajduk na kraju još jedne “deja vu” sezone. Slične brojnima u prethodnih 11 godina koliko traje vladavina Dinama. Barem da se protiv Intera upisala pobjeda, bilo bi Bijelima lakše oprostiti se od navijača koji kao da su slutili lošu večer pa su na kraju razvili transparent koji će vjerojatno zaboljeti momčad i trenera Bijelih.

Ocjena da su odigrali još jednu “beskrvnu” i sezonu “prazna srca” teško je razumljiva pa i prihvatljiva. Zamjerka da su hajdukovci igrali bez krvi i srca jednostavno ne stoji, barem im toga nije nedostajalo tijekom cijele sezone. Trener Damir Burić napravio je ogroman posao s kadrom koji mu je uručen, izvukao maksimum od igrača koji su do jučer igrali drugu i treću ligu ili došli iz juniora. Ponajviše zahvaljujući predanom radu i maksimalnoj posvećenosti Hajduku Burić i suradnici su posložili kompetitivnu i kompaktnu momčad. 

Istina manjkave pojedinačne kvalitete, ali u pravilu organiziranu, kolektivno više nego dobru. Takva je momčad znala igrati bolje ili slabije, ali nije igrala bez krvi i srca, koliko god dio navijača smatrao drugačije. Pisali smo više puta kako se kvaliteta ne može nadomjestiti ni srcem ni voljom, barem ne na duge staze. Uvjerili smo se u to i protiv Intera, tko može reći da hajdukovci nisu napadali, borili se, poduzimali inicijativu? Nije ih išlo jer im nedostaje kvalitete i iskustva da bolje rješavaju situacije pred vratima. Za to su najmanje krivi prvotimci Bijelih, nisu sami sebe doveli u Hajduk niti sami sebe postavljaju u momčad. Trude se i daju sve od sebe, prozivati ih da su beskrvni u najmanju ruku nije korektno. 

Činjenica je da Hajduk s kadrom koji je završio sezonu nema svijetlu budućnost, a naveliko se priča o odlasku ponajboljih igrača poput Lovre Kalinića i Tina Sušića. Bez njih bi Bijeli mogli potonuti na još niže grane, a onda ni vrijedni Burić ne bi mogao složiti momčad većih dometa od ovih koje gledamo već 11 godina. I stalno slušamo istu pjesmu “Ako ne postaneš novi prvak ti”. Slušat ćemo je i dalje, ako se nešto što prije ne promijeni.