Petra i Luka: Mladi, talentirani, uspješni, razigrani i drukčiji

Petra i Luka Nižetić su vrlo bliski od samog djetinjstva, a kako su odrastali su se i poslovno potpomagali – te zajedno mijenjali svijest o modi i glazbi. Sestra i brat napravili su intiman bratsko-sestrinski intervju u kojem progovaraju o svojim trenutačnim emotivnim stanjima, maštanjima i trivijalnosti.

Hrvatski pop pjevač i producentica utjelovili su ”Black Denim” filozofiju – slobodu govora, izražavanja i vrijednosti, a priču su popratili fotografijama Jakše Jukice. Umjesto da jure sezonske trendove, inspiraciju su uzeli iz novozagrebačkih kvartova gdje su predstavili uniformu urbanog života – motorističke jakne, zanatski skrojene sakoe, opušteno pletivo i besprijekoran traper.

Petra: Koje
pitanje imaš za mene?
Luka: Nikad nisam skužio koja
ti je najdraža boja, eto koja je?
Petra: Zelena. Ja znam tvoju –
crvena.
Luka: I clockwork orange. Što te ‘pere’
zadnje vrijeme?
Petra: Sve više se bavim mišlju
da idem živjeti na selo, da uzgajam svoje voće i povrće, da me bude ptice, da
mi se klinci igraju u prirodi…drugim riječima da minimaliziram svoju
konzumentsku ulogu u ovom kapitalističkom svijetu koji, svakim danom, sve više
ide k vragu.
Luka: Koji klinci? Al’ sam što
propustio?
Petra: Pa bilo bi lipo. Barem
dvoje. Ovako ko ti i ja. I jedno posvojeno. Na šta ti briješ?
Luka: Biti okružen ljudima koje
volim, koji me vole, putovati, sanjariti, pjevati, plesati, kuhati, crtati,
fotkati, ljubiti, voljeti, tragati, biti slobodan u mojoj sreći…i posjećivati
te na tvom selu.
Petra: Kad si bio iskreno
zadovoljan u svom životu?
Luka: Sada. Koje stvari ne
voliš raditi?
Petra: Jesti tripice, peglati
košulje, imati posla s brojkama, čistiti dlake iz sifona, čekati da se upali
zeleno na semaforu za pješake, zvati službu za korisnike, skidati šminku,
ogovarati, plesati na lošu mjuzu. A ti? Ne voliš biti sam, buditi se
rano…nastavi niz.
Luka: Znam te, znaš me. Ne volim
prati suđe na ruke jer mi je kuhinja niska i bole me leđa, pokisnuti u džemperu
jer me bocka i čini mi ‘gricule’, plaćati račune, čekati u redu, tražiti
daljinske od tv-a, ljutiti se jer me to čini tužnim, kad mi žena na kasi prvo
daje namirnice a tek onda vrećicu, ne volim se rugati ljudima.

Petra: Koja
je tvoja super moć?
Luka: Sijem sreću. Srećoman!
Petra: Bome jesi. Meni si je
posijao ovo ljeto na Visu i hvala ti k’o bratu.
Luka: Još su leptirići, ako
smijem primijetiti. Koje je najluđe mjesto gdje si vodila ljubav?
Petra: Špilja. Šta tebe pali?
Luka: Miris tek probuđenog
tijela. Jel ti žao što nismo imali još kojeg brata ili sestru?
Petra: Ne bi se žalila da imamo
još nekoga, iako mislim da su starci i s nama jedva preživjeli. Imamo Chaku. Znam
da nije isto, al’ čovjeka veseli. O čemu razmišljaš dok ga šetaš?
Luka: Nema o čemu nisam. Prvo
krenem s onim svakodnevnim temama; posao, karijera, kojim redom ću pospremiti
stan, što ću skuhati za ručak, a onda s dinstanja i Domestosa, ničim izazvan, krenem
na pitanja o životu i smrti, prolaznosti, smislu postojanja. Čista eklektika.
Koji film najbolje opisuje tebe kao personu?
Petra: Finding Dory. A koja tvoja pjesma
najbolje opisuje tebe?
Luka: ‘Proljeće, a u meni
nemir, od sreće bi zagrlio svemir.’ I život i sve oko sebe.
Petra: Što si zadnje ukrao?
Luka: Neki dan, vilicu u jednoj
slastičarnici u Pragu. A ti, što si prvo otuđila?
Petra: Čungu lungu. Mislim da
smo s tim svi počeli. Kad smo već kod Čunge lunge imam jedan vic. Ide nepismeni
vuk šumom i sretne Crvenkapicu te ju pita: Crvenkapico, što to nosiš baci? I
Crvenkapica baci.
Luka: Pa di je tu Čunga lunga?
Petra: Pa nema je…