Cibona je zaslužila naslov prvaka, a Zadar je zaslužio bolje suđenje

Cibona je po 20. put osvojila naslov prvaka Hrvatske, za
nijansu su Zagrepčani bili bolji od Zadra u vrlo izjednačenoj finalnoj seriji.
Odlučenoj u petoj utakmici u kojoj je postignuto ukupno 107 koševa (56:51), što
nikako nije dobra reklama za hrvatsku ligašku košarku. No. što je tu je,
kvaliteta loptanja pod obručima u Hrvatskoj je takva kakva jest, rezultati na
međunarodnoj razini odnosno regionalnoj ligi jasno dokazuju da se nemamo čime
pohvaliti.

Finalna serija imala je sve osim lepršave napadačke
kvalitete, za to je potreban veći budžet odnosno bolji igrači. Domaći ili
strani, manje je važno, kvaliteta jednostavno košta.

Sve ostalo u finalu bilo je na visokoj razini, naročito obrane i taktičko
nadmudrivanje među igračima i trenerima. Jedni i drugi su izvlačili sve od
sebe, imali uspone i padove u igri, griješili i padali, ali svaki put se
vraćali. Manjak kvalitete nadoknađivali su velikom željom, stoga su na koncu
dobili nagradu u vidu pune dvorane KC Dražen Petrović u petoj utakmici finala.
Dočekali smo konačno u Hrvatskoj atmosferu koju gledamo u europskim dvoranama,
barem onima na zapadu, na istoku je neka druga priča koja nije vrijedna
spomena. Navijalo se jučer za Cibonu kao što već dugo nije, navijalo se i za
Zadar jače i bolje nego u većem dijelu ove sezone, vjerujemo da su igrači obiju
momčadi uživali bez obzira što su samo jedni na kraju slavili.

Nije zanemarivo, i sigurno je utjecalo na prezentacije u
finalu, odlučujuća utakmica bila je čak 70. za jedne i druge u sezoni. Umor,
ozljede, zasićenje, sve to je utjecalo na igru jednih i drugih. Cibona je na
kraju imala malo više sreće u ključnim trenucima, Zadar je u finalu ostao bez
pravog doprinosa Amerikanca Justina Cartera i nije uspio obraniti naslov. Silno
su Zadrani htjeli novu titulu, lavovski se borili i koristili svo iskustvo koje
imaju, pojedinačno i momčadsko. Nije bilo dovoljno u petoj utakmici, a nisu im
na ruku išle ni pojedine sudačke odluke u odlučujućoj utakmici. Poneki
nedosuđeni koraci i prekršaji domaćih, ili osobne pogreške Zadrana koje se nisu
doimale takvima, ništa kapitalno, a opet dovoljno da se ljutio kapetan Zadra
Dominik Mavra. Pa je odmah nakon utakmice jasno poručio.

– Ovo što ću kazati nimalo ne umanjuje pobjedu i Cibonin trofej momci su
se borili i svaka im čast. Bez imalo ustručavanja želim reći kako sudački
kriterij  nema veze s ničim, bio je sraman i to nije dobro za sport
odnosno košarku. Kroz cijelu sezonu je bilo tako ne samo u ovoj finalnoj
seriji, nebitno gdje se igralo u Zadru ili Zagrebu, uvijek su bili kontra nas.
Možda će nekima zvučati čudno, ali moram upotrijebiti riječ, sve skupa gadljivo
je gledati ovakvo suđenje u utakmici koja odlučuje  o prvaku. To nije
nimalo sportski od njih i može ih biti stid i sram – poručio je Mavra još
vruć nakon poraza.

Treba ga razumjeti, Zadrani su u finalnoj seriji ostavili sve što
imaju na terenu, najmanje što su zaslužili je ujednačen sudački kriterij u
važnim trenucima. Nisu ga dobili, bili su silno razočarani, ali korektno su
čestitali mladoj momčadi Cibone. Za utjehu će im biti činjenica da su ih
navijači ispratili velikim pljeskom, prepoznavši da su dali maksimum u finalu i
u cijeloj sezoni. Ostat će igračima Zadra ta slika u glavi dugo nakon sezone,
nisu uzeli niti jedan trofej, ali navijači im ništa nisu zamjerili.