Vrhovni sud potvrdio je presudu Dinu Dragičeviću (25), osuđenom zbog nehajnog prouzročenja smrti
prijatelja i vršnjaka Damira Šuće još
u kolovozu 2007. godine. Dragičević je na Županijskom sudu u Splitu osuđen na
dvije godine zatvora, a s Vrhovnog suda odbili su sve žalbe, kako tužilaštva
tako i obrane, no ipak prihvatili jednu – povisili su mu kaznu na dvije i pol
godine zatvora. No, kako je Dragičević tijekom trajanja postupka (istrage te
prvog suđenja) iza rešetaka proveo tek koji dan manje, to ga neće puno
pogoditi.
Do tragedije je došlo na Vidovoj gori iznad Nerežišća na Braču,
kada su dva mladića u noćnim satima krenula u lov naoružani pištoljem. Dvije su
pak daljnje verzije događaja, sud je (sada i pravomoćno) prihvatio obranu Dina
Dragičevića. Po prvoj je ubojstvo Šuće bilo planirano, realizirano “obećanje
da će mu se osvetiti zbog izdaje”, kako je samo jedan svjedok rekao da je čuo
Dragičevića. To je posebno naglasilo tužilaštvo u žalbi, kao i da je splitski
sud “podlegao rezonima odraslih osoba, ne shvaćajući da u dobi od 18
godina i dva mjeseca vladaju drugačiji načini razmišljanja”. Međutim, te
argumente Vrhovni sud nije uvažio.
Na najvišem pravosudnom tijelu RH smatraju da je do smrti
Damira Šuće ipak došlo nesretnim slučajem, odnosno nehajem Dragičevića. Dva
mladića su bila u lovu u noćnim satima, Dragičević se udaljio obaviti nuždu te
nije čuo kako je Šuća, koji je u tom trenutku imao pištolj, repetirao oružje
ubacivši metak u cijev. To se utvrdilo rekonstrukcijom na mjestu tragedije.
Dragičević je potom došao do prijatelja i kazao mu “daj mi”, misleći
na pištolj, Šuća mu ga je dodao leđima okrenut i držeći ga za cijev. No, Dragičević
je unatoč pristojnom poznavanju oružja, uzeo pištolj te “kažiprst
instinktivno stavio na okidač zbog čega je došlo do opaljenja”, stoji u
rješenju Vrhovnog suda. Zbog toga nije prihvaćena niti žalba obrane da nema
kaznene odgovornosti optuženika, jer je preuzimanju oružja u tim okolnostima
trebao pristupiti s dužnom pažnjom.
Ipak, sankcija nije primjerena te je povišena za šest
mjeseci zatvora. Dragičević je naime nakon smrti prijatelja pobjegao s mjesta
nesreće, nije pozvao policiju dapače, s trajekta za Split bacio je oružje u
more. Sudilo mu se dva puta, prvi put je osuđen zbog ubojstva za što ga je i
teretilo tužilaštvo i to na deset godina zatvora no ta je presuda ukinuta, da
bi drugi put sudac Damir Romac dao
dvije godine i dobro obrazložio presudu koja je opstala na Vrhovnom sudu. Pri
izricanju te druge presude Dragičević je izrazio kajanje i žaljenje što nije on bio
na mjestu prijatelja. Obitelj ubijenog mladića pak je bila nezadovoljna kaznom,
smatrali su je sramotnom.