Trijumf slavnih autora: Blaženko Juračić s Bošketom i Dušan Šarac s klapom Intrade utisnuli pobjednički pečat velikoj omiškoj večeri

Povijest Večeri novih skladbi jubilarnog, 60. Omiškog festivala ispisala su već proslavljena autorska imena čije su note i stihove u vječnost utkale klape Bošket i Intrade, a nagradu za najbolju interpretaciju ponijele su Armorinke. 

Kreativni dvojac koji stoji iza najuspješnije skladbe, prema ocjeni žirija, čine skladatelj Blaženko Juračić i pjesnik Miro Radalj, već etablirani autori klapske scene. „U raju je sebi primi“ iznimno je emotivna skladba koja ima sve predispozicije da prkosi vremenu i postane klapski standard, a dio je šire suradnje autora.

–Vjerujem da će se pjevati i u budućnosti jer sam svjesno skladao na način da budu jednostavne. Liturgiju, kao i sve što je lijepo resi plemenita jednostavnost. Zato sam išao tom logikom, da pjesma bude pristupačna i uzvišena, da uđe u emociju riječi i ostane kao nekakav znak za buduća vremena, naveo je Juračić, čiju je skladbu sinoć maestralno iznijela muška klapa Bošket. 

Klapa Intrade, povratnici u Omiš nakon dugih 16 godina, osvojili su srca publike s pjesmom „Kad zaspu grdelini“, iza koje stoje priznati autori – Dušan Šarac i Pjero Mirić. Ovom skladbom Omišu se ujedno vratio i Šarac koji stoji iza niza klapskih evergreena, a svojevremeno je bio i umjetnički ravnatelj ovog Festivala. 

–Ja sam ovdje ostavio svoje kosti. Neraskidivo sam vezan za ovaj grad, pa tako i kroz moju pjesmu ‘Na omiškoj stini’ koja je postala himna Festivala i Grada. Na ovom sam Festivalu prisutan još od njegovog trećeg izdanja i iznimno mi je drago što sam se, nakon pet godina izbivanja, ponovno vratio, poručio je Šarac i dodao da klapska pjesma nikada neće izumrijeti. 

–Ponosni smo i sretni kao mala djeca, iskreno će Tomislav Bralić o povratku u Omiš. Priznaje da su se na početku dvoumili zbog pretrpanog rasporeda, no kad su čuli pjesmu sve su dvojbe nestale. Hvala publici. Ovo je nagrada i svih pjevača koji su prošli kroz klapu Intrade, nažalost nekih više nema s nama. Rekao sam u šali, a možda i u zbilji – nadam se da ćemo opet doći dogodine, rekao Bralić. Otkriva i da na putovanjima prema Dubrovniku često stanu u Omiš na kavu jer vole ovaj grad i kalete „koje zvone i pivaju“…

Dirljiva, ali i spektakularna izvedba pjesme „Radunica“ donijela je ženskoj klapi Armorin nagradu za najbolju interpretaciju. Riječ je o skladbi koju potpisuju Vedran Bonačić i opet Pjero Mirić. 

–Moram priznati da smo odmah na prvu osjetile pjesmu i nekako nam je legla. Znamo se već dugi niz godina s Bonačićem i ovo nam je druga pjesma koja je dobila nagradu za najbolju izvedbu u Omišu. Uvijek je veliki izazov donijeti nove pjesme, ali to donosi i slobodu. Puno nam je draže imati prazno platno da mi same možemo oslikati glazbene note, ispričala je po silasku s pozornice Paulina Đapo iz klape Armorin. 

Što se tiče nagrada autorima, druga nagrada žirija dodijeljena je za skladbu „U Trogiru san mladost proša“, koju je, na stihove Jakše Fiamenga, uglazbio Joško Ćaleta, a izvela ju je klapa Bošket. Brončana plaketa najuspješnije nove skladbe pripala je tvorcima pjesme „Put Lepanta gredu brodi“, skladatelju Vicku Dragojeviću i autoru stihova Pjeru Miriću. Moćno ju je otpjevala klapa Kaše. 

Posebno emotivan trenutak večeri dogodio se kad je ravnatelj Festivala prof. Mijo Stanić uručio plaketu za dugogodišnju ustrajnost i predanost Mladenu Kodriću. Njegovu pjesmu „Kako je blizu, a daleko“ na ovogodišnju Večer novih skladbi, bez očeva znanja, prijavila je kći Ana Kodrić Ivelić, također klapska autorica. Ona se na omiškoj pozornici prvi put pojavila sa svega 10 mjeseci, u naručju oca, kada je 1984. preuzimao nagradu publike. Do suza ganut Mladen Kodrić sinoć je zahvalio i voditeljici Editi Lučić Jelić koja je već godinama vjerna Festivalu. 

Nakon što su se ugasila svjetla na Velikoj pjaci, festivalska uzbuđenja od četvrtka se nastavljaju na Maloj, gdje počinju napete Izborne večeri za muško i žensko finale.