Tonči Stipanović vraća se olimpijskom jedrenju, želja mu je sa 42 godine boriti se za medalju u Los Angelesu!

Najuspješniji hrvatski jedriličar Tonči Stipanović obznanio je odluku o povratku olimpijskom jedrenju, u klasi ILCA 7 u kojoj se proslavio i postavio teško dostižne standarde. Dvostruki srebrni olimpijac (Rio de Janeiro 2016. i Tokio 2021. godine), peterostruki europski prvak (uz jednu broncu) i trostruki medaljonoša sa svjetskih prvenstava pronašao je motiv za dokazivanje s 39 godina. Uspije li mu „novi početak“, plasira li se na Olimpijske igre u Los Angelesu, tada će imati čak 42 godine. Jedriličari znaju biti dugovječni, osvajati medalje i u poznoj dobi, ali i individualnoj klasi kakva je ILCA 7, to je ipak malo teže. Stipanović će se morati pomučiti i da bi se plasirao u Los Angeles, jer u klupskom kolegi iz Mornara Filipu Jurišiću, imat će žestokog suparnika.
Stipanović u ILCA 7 nije jedrio od travnja prošle godine kad je ostao bez mogućnosti sudjelovanja na Olimpijskim igrama u Parizu. Jurišić je tada u kvalifikacijskom ciklusu bio bolji, a Stipanović je mislio da je to – to, da nema više. No, ovoga se ljeta predomislio, te odluku priopćio treneru Jozi Jakeliću, Filipu Jurišiću i Saši Jociću, kondicijskom stručnjaku. Koliko svi skupa bili iznenađeni, toliko su bili i sretni. Stipanović će prvi ispit imati krajem sljedećeg mjeseca na prvenstvu Hrvatske u Opatiji…

–Posljednja dva do tri mjeseca mi se ovo počelo vrtjeti po glavi, bio sam svaki dan na moru, ali ne kao jedriličar nego kao trener juniora. Počele su mi faliti regate… Treniram kondicijski već dva mjeseca, to mi je sada najvažnije. Počeo sam izlaziti i na more, a plan je, naravno, jedriti u Los Angelesu za tri godine.

Opet slijedi veliko rivalstvo sa Filipom Jurišićem za olimpijsko mjesto?

–Istina, to je ono što mi fali. Nadam se tijesnoj borbi sa Filipom. Mislim da mogu biti i bolji nego što sam bio. Osjećaj je da mi je ovaj odmor dobro došao. Ne razmišljam o godinama. Žar i želja su prisutni, sada sve to treba prebaciti u brod.

Kako je reagirao trener Jakelić?

–Razgovor s Jozom nije dugo trajao. Najprije sam razgovarao sa suprugom, ona je dala zeleno svjetlo. Jozo je tada još bio na putu. Pitao me jesam li siguran mogu li to izdržati u ovim godinama. Rekao sam da sam svjestan i voljan doći na razinu potrebnu za uspjehe.

Možda ste i vi nedostajali Filipu. Činjenica je da mu ove godine nije išlo baš najbolje bez vas.

–U našem sportu samo jedan može otići na Igre. Pitanje je na mjestu, jer da nema Filipa, moja želja ne bi bila tolika, jer bi vjerojatno bilo prejednostavno. Ako ne uspijem, nadam se da ću Filipu dati dodatnu energiju. Ne mogu reći da Filip nije jedrio na pravoj razini ove godine, ali da je moglo bolje, moglo je. Slično sam prošao i ja nakon osvajanja srebra u Rio de Janeiru. Bio sam u krizi i uspio je nadvladati. Razgovarali smo o tome, njega je zanimalo kako sam se izdigao i vratio u vrhunsku formu.

Kakav je kratki plan regata na kojima ćete sudjelovati?

–Plan mi je jedriti krajem ožujka u Palma de Mallorci, a ono za što se najviše pripremam i to je glavni cilj jest Europsko prvenstvo koje organizira Marina Kaštela u svibnju sljedeće godine.

Uz Tončija je bio kondicijski trener Saša Jocić. I za njega je ovo novost u trenažnom procesu.

–Mene je ovaj proces povratka ugodno iznenadio. Nismo do sada forsirali i bili smo oprezni. Moramo voditi računa o njegovim godinama. Jedrenje je specifičan sport. On se nije skroz zapustio, jedrio je u nekim drugim klasama. Trenutno je na šest treninga tjedno kroz teretanu, biciklu i veslački ergometar. U njegovom slučaju je olakotna okolnost što mišić „pamti“, ali ligamenti, zglobovi već odavno pate.