“Ne smijemo dopustiti pesimistični stav i prenositi beznađe i besmisao”

Uočavajući da je u ovim neizvjesnim
vremenima, ekonomskim, zdravstvenim i socijalnim izazovima, očuvanje mentalnog
zdravlja djece i mladih jedan od stupova za budućnost zdravih obitelji i
zdravog društva, Zajednica Pape Ivana XIII organizirala je u Splitu tribinu namijenjenu
stručnjacima koji se bave mentalnim zdravljem djece i mladih.

Prva
zajednica u RH koja je još prije 22 godine počela prihvat ovisnika s dualnim
poremećajem, prva terapijska zajednica koja je potpisala Ugovor s Ministarstvom
kao pružatelj usluga maloljetnim eksperimentatorima, danas nakon 26 godina
djelovanja Zajednica Pape Ivana XXIII. i dalje vrlo aktivno radi u području
prevencije i suzbijanju zlouporabe droga.

U
Zajednici se u psihosocijalnom tretmanu nalazi 65 korisnika/ice o kojima brine
13 zaposlenika i 2 psihijatra. Doba COVID-19 pandemije dovelo je i do novih
metoda u radu s korisnicima pa je za vrijeme korone uvedena kontinuirana
telepsihijatrijska skrb.

Stručni
tim zajednice, osim provedbe psihosocijalnog tretmana i smještaja ovisnika/ica
provodi niz projekata i programa u osnovnim i srednjim školama, u zatvorima,
djeluje na području senzibiliziranja javnosti putem organizacije javnih
tribina, okruglih stolova, javne tribine i konferencija. U svom radu
kontinuirano surađuje s tijelima državne uprave, centrima za socijalnu skrb,
zavodima za mentalno zdravlje, državnim odvjetništvom, policijom, udrugama i
svim relevantnim dionicima na području zlouporabe droga.

Razgovarali
smo sa socijalnom radnicom, voditeljicom ustanove Zajednice Pape Ivana XXIII,
“Obitelj, sustav i društvo – branici zaštite mentalnog zdravlja djece i
mladih”, Gordanom Cavicchi.

Primjećujemo
nove metode rada u borbi s raznim ovisnostima. Tribina koju ste organizirali
osmišljena je s ciljem razmjene znanja ali i predstavljanja novih perspektiva u
svakodnevnom radu. Što biste mogli reći, hvataju li stručnjaci korak s novim
načinima rada? Vidi li se zaokret u pružanju podrške?

– Do
sada smo imali, možemo slobodno reći, ustaljene metode i načine rada. Međutim,
period pandemije, drukčijeg ritma života općenito, svakodnevno iskustvo i
statistički podaci su nam ukazali kako je nužan zaokret u radu sa svim
skupinama djece i mladih. Ovdje prije svega mislim da programe prevencije.
Moraju biti sveobuhvatni i učinkoviti. Ne treba se žaliti na generaciju djece i
mladih ili uvjete u kojima živimo. Od toga nema ništa. Kao stručnjaci ne
smijemo si dopustiti pesimistični stav i prenositi beznađe i besmisao.
Sugovornici na stručnom skupu također su zadržali optimističan stav kako bi si
zajedno pronašli nova rješenja koja 
odgovaraju ovom vremenu i ovoj generaciji te na taj način pozitivno
djelovali na djecu i mlade.

Više
se ne bavimo samo ovisnicima o drogama, danas su prisutne i druge ovisnosti a
sa zaštitom mentalnog zdravlja treba krenuti još od vrtićke dobi. Iz vaše
dugogodišnjeg rada, možete li dati kratki osvrt što u sustavu imamo na
raspolaganju, što pak nedostaje?

– Činjenica
je kako ima sve manje opijatskih ovisnika, a sve više se koriste druge
psihoaktivne tvari. Javljaju se nove bihevioralne ovisnosti. Na to ne smijemo
ostati imuni. Potrebno je umrežavanje i multidisciplinarni pristup. Nije
vrijeme za isključivost, već za zajedništvo, hrabrost i napor u pronalaženju
novih i modernijih rješenja. Ne smijemo dopustiti da nas negativni podaci
uplaše, moramo se suočiti s njima i napraviti iskorak. Na sve strane se čuje kako je sustav u RH loš. Ne slažem se s tim. Imamo mi
dosta toga, samo je “trava u susjedovom vrtu uvijek zelenija”. Ne
zaboravimo da je grad Split u borbi protiv ovisnosti devedesetih od grada
slučaja postao grad model. Bili smo pioniri u borbi protiv ovisnosti. Zašto to
ne znamo cijeniti? Istina, neke stvari nedostaju. Imamo deficit dječjih
psihijatara, logopeda, socijalnih pedagoga… Nedostaje nam stacionarni odjel za
maloljetnike s problemima u ponašanju. Od Zadra do krajnjeg juga nema
stacionarnog odjela za djecu. Ali isto tako je istina kako se polagano kreće na
bolje. Imamo ciljeve, ali do njih se ne dolazi preko noći. Moramo svi zajedno
upregnuti snage. Nedavno
sam bila na konferencijama u BiH i Crnoj Gori i uvjerila se da smo daleko
ispred tih zemalja. Prvenstveno mislim na sustav zdravstva i socijalne skrbi. Naravno,
ne zadovoljavamo se s trenutnim stanjem. I ova tribina za stručnjake je
pokazala kako postoji entuzijazam i motiviranost. Na tribini je bilo preko 70
sudionika, od predstavnika Ureda pravobraniteljice, Centra za socijalnu skrb, Nadbiskupije,
Županije i Grada Splita, Domova zdravlja, KB Split, djelatnici obrazovnog
sustava, organizacije civilnog društva. To je znak da ima volje, a gdje ima
volje ima i načina.