Prva zajednica u RH koja je još prije 22 godine počela prihvat ovisnika s dualnim poremećajem, prva terapijska zajednica koja je potpisala Ugovor s Ministarstvom kao pružatelj usluga maloljetnim eksperimentatorima, danas nakon 26 godina djelovanja Zajednica Pape Ivana XXIII. i dalje vrlo aktivno radi u području prevencije i suzbijanju zlouporabe droga.
U Zajednici se u psihosocijalnom tretmanu nalazi 65 korisnika/ice o kojima brine 13 zaposlenika i 2 psihijatra. Doba COVID-19 pandemije dovelo je i do novih metoda u radu s korisnicima pa je za vrijeme korone uvedena kontinuirana telepsihijatrijska skrb.
Stručni tim zajednice, osim provedbe psihosocijalnog tretmana i smještaja ovisnika/ica provodi niz projekata i programa u osnovnim i srednjim školama, u zatvorima, djeluje na području senzibiliziranja javnosti putem organizacije javnih tribina, okruglih stolova, javne tribine i konferencija. U svom radu kontinuirano surađuje s tijelima državne uprave, centrima za socijalnu skrb, zavodima za mentalno zdravlje, državnim odvjetništvom, policijom, udrugama i svim relevantnim dionicima na području zlouporabe droga.
Razgovarali smo sa socijalnom radnicom, voditeljicom ustanove Zajednice Pape Ivana XXIII, "Obitelj, sustav i društvo - branici zaštite mentalnog zdravlja djece i mladih", Gordanom Cavicchi.
Primjećujemo nove metode rada u borbi s raznim ovisnostima. Tribina koju ste organizirali osmišljena je s ciljem razmjene znanja ali i predstavljanja novih perspektiva u svakodnevnom radu. Što biste mogli reći, hvataju li stručnjaci korak s novim načinima rada? Vidi li se zaokret u pružanju podrške?
- Do sada smo imali, možemo slobodno reći, ustaljene metode i načine rada. Međutim, period pandemije, drukčijeg ritma života općenito, svakodnevno iskustvo i statistički podaci su nam ukazali kako je nužan zaokret u radu sa svim skupinama djece i mladih. Ovdje prije svega mislim da programe prevencije. Moraju biti sveobuhvatni i učinkoviti. Ne treba se žaliti na generaciju djece i mladih ili uvjete u kojima živimo. Od toga nema ništa. Kao stručnjaci ne smijemo si dopustiti pesimistični stav i prenositi beznađe i besmisao. Sugovornici na stručnom skupu također su zadržali optimističan stav kako bi si zajedno pronašli nova rješenja koja odgovaraju ovom vremenu i ovoj generaciji te na taj način pozitivno djelovali na djecu i mlade.
Više se ne bavimo samo ovisnicima o drogama, danas su prisutne i druge ovisnosti a sa zaštitom mentalnog zdravlja treba krenuti još od vrtićke dobi. Iz vaše dugogodišnjeg rada, možete li dati kratki osvrt što u sustavu imamo na raspolaganju, što pak nedostaje?
- Činjenica je kako ima sve manje opijatskih ovisnika, a sve više se koriste druge psihoaktivne tvari. Javljaju se nove bihevioralne ovisnosti. Na to ne smijemo ostati imuni. Potrebno je umrežavanje i multidisciplinarni pristup. Nije vrijeme za isključivost, već za zajedništvo, hrabrost i napor u pronalaženju novih i modernijih rješenja. Ne smijemo dopustiti da nas negativni podaci uplaše, moramo se suočiti s njima i napraviti iskorak. Na sve strane se čuje kako je sustav u RH loš. Ne slažem se s tim. Imamo mi dosta toga, samo je "trava u susjedovom vrtu uvijek zelenija". Ne zaboravimo da je grad Split u borbi protiv ovisnosti devedesetih od grada slučaja postao grad model. Bili smo pioniri u borbi protiv ovisnosti. Zašto to ne znamo cijeniti? Istina, neke stvari nedostaju. Imamo deficit dječjih psihijatara, logopeda, socijalnih pedagoga… Nedostaje nam stacionarni odjel za maloljetnike s problemima u ponašanju. Od Zadra do krajnjeg juga nema stacionarnog odjela za djecu. Ali isto tako je istina kako se polagano kreće na bolje. Imamo ciljeve, ali do njih se ne dolazi preko noći. Moramo svi zajedno upregnuti snage. Nedavno sam bila na konferencijama u BiH i Crnoj Gori i uvjerila se da smo daleko ispred tih zemalja. Prvenstveno mislim na sustav zdravstva i socijalne skrbi. Naravno, ne zadovoljavamo se s trenutnim stanjem. I ova tribina za stručnjake je pokazala kako postoji entuzijazam i motiviranost. Na tribini je bilo preko 70 sudionika, od predstavnika Ureda pravobraniteljice, Centra za socijalnu skrb, Nadbiskupije, Županije i Grada Splita, Domova zdravlja, KB Split, djelatnici obrazovnog sustava, organizacije civilnog društva. To je znak da ima volje, a gdje ima volje ima i načina.