Tko kaže da čuda ne postoje? Karlo je za dar dobio električna kolica, a s njima i samostalnost o kojoj je sanjao

Postoje vijesti koje podsjećaju da su solidarnost i ljudskost i dalje snažno prisutne u našoj svakodnevici. Jedna takva dirljiva priča stiže iz Trogira, gdje je mladi Karlo Škender, učenik Srednje škole Ivana Lučića, doživio iznenađenje koje mu otvara novo poglavlje samostalnosti i slobode.

U nastavku u cijelosti prenosimo priopćenje Gradskog radija Trogir:

–HUMAN GEST PRIJATELJA IZ NJEMAČKE DONIO KARLU ŠKENDERU ELEKTRIČNA KOLICA

Postoje priče koje tiho, ali snažno podsjete koliko ljudska dobrota može promijeniti nečiji svijet. Jedna takva priča vezana je uz Karla Škendera, učenika 3. D razreda Srednje škole Ivana Lučića ekonomskog smjera, mladića velike volje, vedra duha i jasnih snova. Karlo je dijete s cerebralnom paralizom. Od početka srednje škole uz njega je njegova asistentica Sofa, osoba na koju se Karlo svakodnevno oslanja i koja je s vremenom postala važan dio njegove životne priče. Upravo preko Sofe rodila se jedna posebna i humana inicijativa. Njezini prijatelji iz Njemačke, Toni i Ida Fišić, koji također rade s djecom s poteškoćama, izrazili su želju učiniti nešto veliko za Karla i pomoći mu u nabavci električnih invalidskih kolica. Karlo do danas koristi klasična kolica, a električna za njega znače mnogo više od tehničkog pomagala. Ona predstavljaju samostalnost, slobodu kretanja i mogućnost da, poput svojih vršnjaka, sam ode na kavu s društvom ili u kratku šetnju gradom. Ono što ovaj trenutak čini još posebnijim jest činjenica da Karlo nije znao što ga čeka. Jučer ga je ispred škole dočekalo pravo blagdansko iznenađenje. Uz okupljene učenike škole koji su mu pjevali božićne pjesme i stvorili toplu i emotivnu atmosferu, Karla je dočekao i Djed Božićnjak koji mu je svečano uručio nova električna invalidska kolica. Umjesto uobičajenog školskog dana, pred njim je bio dar koji mu je izmamio osmijeh, nevjericu i suze radosnice, trenutak koji će se dugo pamtiti. Toni i Ida često borave u Hrvatskoj jer imaju vikendicu u Okrugu, a njihova povezanost s ovom sredinom dodatno je učvrstila želju da pomognu. Ipak, iznad svega vodila ih je čista ljudskost i duboko razumijevanje potreba djece i mladih s invaliditetom. Veliku ulogu u Karlovom životu imaju i njegovi roditelji, mama Nina i tata Ivica, koji mu svakodnevno pružaju bezuvjetnu ljubav, podršku i snagu. Njihova borba, zajedno s Karlovom upornošću i vjerom u sebe, sada dobiva snažan vjetar u leđa. Ova gesta nije samo donacija. Ona je poruka da Karlo nije sam, da ga netko vidi, razumije i želi mu omogućiti život s više samostalnosti i dostojanstva. Električna kolica za njega nisu luksuz, nego korak bliže slobodi, ravnopravnosti i mladenačkim radostima. Za ovo iznimno humano djelo Toni i Ida Fišić, kao i svi koji su na bilo koji način sudjelovali u realizaciji ove lijepe i dirljive priče, zaslužuju iskrenu i veliku zahvalu. Jer ponekad je dovoljno malo dobrote da nekome zauvijek promijeniš svakodnevicu. A.L.