RNK Split zalet za Europu hvata u
Sloveniji, u uistinu fenomenalnim uvjetima hotela Lambergh, koji
zajedno s istoimenim dvorcem čini jedinstvenu cjelinu. Dvorac
Lambergh, u kojemu su danas luksuzno uređeni apartmani, prvi put se
spominje još u 11. stoljeću, a ime nosi po njegovu kasnijem
vlasniku Jacobu II Lambergu, koji ga je 1531. godine potpuno
renovirao u renesansnom stilu. Drveni stropovi i kamene stepenice iz
tog vremena još su sačuvani, a za nogometnu momčad, poput
Splitove, najvažnije je da se cijeli kompleks nalazi u selu Dvorska
vas, gdje nema baš nikakvog sadržaja,kafića, restorana i slično,
a pogled puca na pusta polja i igrači mogu/moraju biti koncentrirani
isključivo na pripreme.
Hotel Lambergh je – pun. Mjesto je to
koje je atraktivnije ljeti nego zimi, kada se traži krevet više u
obližnjoj Kranjskoj Gori, a brojni skijaši traže sobu s pogledom
na žičaru. No, i u mjestu gdje su odsjeli splitovci sve podsjeća
na ovaj zimski sport, u predvorju hotela izložene su skije, a
dominiraju one s potpisom i dresom skakača Roberta Kranjeca, koji je
2012. godine slavio na Planici kao prvi Slovenac nakon Primoža Ulage
1988. godine, a ujedno je osvojio i Svjetski kup.
Inače, samo 1,5 km od hotela je mjesto
Begunje, u kojemu se nalazi poznata tvornica skija Elan, koju je
proslavio još Šveđanin Ingemar Stenmark, osvojivši tri Svjetska
kupa na njihovim skijama (1976.-78.).
Nogometno se u ovom dijelu Slovenije
nema o čemu puno pričati, splitovci su prvih dana trenirali na
igralištu nogometnog kluba Lesce, lokalnog trećeligaša, a trenutno
rade na igralištu u Bledu, mjestu popularnom po jezeru i veslačkim
regatama, gdje je nogomet tek u trećem planu. Jutro uoči utakmice s
Ilirijom splitovci su iskoristili za šetnju uz Bledsko jezero, dugo
2,120 km, na obali kojega se nalazi srednjovjekovni zamak. Mir i
tišina nekako su glavna obilježja ovih priprema, pa čak i
slobodnih trenutaka u Bledu, a takvo je ozračje narušila tek sirena
za start jedne međunarodne veslačke regate.
Splitove pripreme odvijaju se tek
dvedesetak kilometara od austrijske granice. Drugu prijateljsku
utakmicu “crveni” su odigrali u St. Michaelu, austrijskom mjestu
140 kilometara udaljenom od hotela Lambergh. Za utakmicu su se
prodavale ulaznice (cijena – 7 eura), a uokolo terena natiskalo se
oko tisuću duša, s tim da je najviše gužve bilo iza gola, gdje su
se pekle kobasice i točilo pivo.
Utakmica je protekla u fer ozračju, a
splitovci su u srijedu dočekali i prvi slobodan dan, nakon uistinu
napornog ritma od po dva treninga dnevno. Inače, glavna tema je, već
smo spominjali – catapult, najmoderniji aparat koji mjeri pretrčane
kilometre, sprinteve, čak i gdje se koji igrač kretao po terenu.
Taj GPS, koji je sve popularniji po europskim klubovima, ima toliko
mogućnosti, da je kao pojačanje Splitovom Toniju Modriću iz
Londona stigao James Malone, stručnjak koji zna sve tajne i
mogućnosti catapulta. U susretu protiv WAC-a svi igrači Splita
praćeni su tim GPS-om, a kako vrijeme odmiče čini se da će i ti
rezultati biti približno isti. Primjerice, protiv Austrijanaca
najviše je istrčao Miloš Vidović (11,5 km), što je nekako i
logično s obzirom na njegov način igre, gdje djeluje poput
presretača protivničkih napada. Eto, kladili bismo se da će baš
on uvijek biti u vrhu po istrčanim kilometrima, a tu negdje čak i
prvi strijelac priprema Ante Erceg, kad je u svom elementu.
Sve skupa, priča ovih slovenskih
priprema djeluje obećavajuće. Ne toliko zbog ukupnih 7:0 u
prijateljskim utakmicama (Ilirija 6:0, WAC 1:0), koliko zbog
činjenice da “crveni” evidentno konstantno napreduju u svim
segmentima, a momčad je već dovoljno vremena zajedno da djeluje kao
pravi kolektiv na terenu i izvan njega.
Na kraju dodajmo da se cijeli ovaj
uistinu lijep slovenski kraj nalazi na nekih pet sati vožnje od
Splita, ili je barem otprilike toliko trebalo liječniku dr Brunu
Lukšiću da sa svojim motorom Suzukijem iz grada pod Marjanom stigne
do odredišta. Doktor je došao isti dan kad i klupski čelnici braća
Slaven i Jozo Žužul, te tajnik Željko Sučić, ali on nije otišao
odmah nakon susreta s Ilirijiom, već je ostao s momčadi. Bio je to
pravi potez, i to ne samo zbog liječničkog tretmana igrača, već i
zbog jako dobrog poznavanja cijelog kraja, gdje je po povratku s
prijateljske utakmice u Austriji šoferu Peri Cvitanušiću koristio
bolje od navigacije, s obzirom da su bili zatvoreni tuneli kroz
Karavanke, pa se nakon utakmice s WAC-om kasno sinoć išlo obilaznim
putevima.