Tek im je 25, a već žare imotskom vinskom scenom: Ovo je priča o Boži Đuzelu i Anti Šimunoviću!

Nekada su zajedno sjedili u klupama osnovne škole, a danas stoje iza vinskih etiketa koje pričaju novu vinsku priču Imotskog. Bože Đuzel i Ante Šimunović pripadaju generaciji mladih vinara koja ne bježi od zemlje, vinograda i cjelogodišnjeg rada. Naprotiv, upravo su u tome pronašli svoj put.

Njihova priča nije počela velikim poslovnim planom ni željom da preko noći izgrade poznato ime. Počela je puno ranije. U obiteljskim vinogradima, uz očeve i djedove, kroz radne dane u kojima su, možda i nesvjesno, učili kako nastaje vino. Kasnije su tom iskustvu dodali obrazovanje, vratili se u rodni kraj i nastavili ono što su njihove obitelji godinama stvarale. 

Upravo takvi mladi ljudi danas su jedan od najljepših znakova promjene u Imotskoj krajini. Oni čuvaju ono što je izvorno, ali istodobno donose nova znanja, drukčiji pogled i hrabrost potrebnu da se kujundžuša i trnjak predstave daleko izvan granica njihova vinogorja.

BOŽE ĐUZEL – MLADO LICE VINARIJE ‘’ĐUZEL’’

Priča vinarije Đuzel počela se razvijati od 2003. godine, kada su posađeni prvi obiteljski vinogradi. Božin otac tada se, zajedno s još nekoliko kolega, odlučio posvetiti sorti koje je u vinogradima bilo sve manje, a to je trnjak. Ideja je bila jednostavna, ali važna: vratiti popularnost trnku kao autohtonoj imotskoj sorti. Kako su vinogradi rasli, obitelj je napravila i sljedeći korak. Prve butelje na tržište su stigle 2015. godine i tada službeno započinje vinska priča vinarije Đuzel. 

Bože je uz nju, zapravo, odrastao. Iako u mladosti nije odmah znao kamo će ga put odvesti, danas se sa smiješkom prisjeća da je bio ‘’gamer’’, išao u glazbenu školu i razmišljao koju srednju školu odabrati. Upisao je smjer ekološkog tehničara, gdje je stekao prve ozbiljnije temelje iz kemije. No prava ‘’škola’’ čekala ga je kod kuće.

-U školi sam dobio određeno predznanje, ali kod kuće se struka učila cijeli dan, kroz rad. Odmalena mi je usađena ljubav prema ovome, govori Bože.

Nakon srednje škole završio je studij agronomije u Osijeku, a i temu završnog rada vezao je uz svoj kraj. Povratak u Imotski za njega zato nije bio korak unatrag, nego logičan nastavak života koji je oduvijek poznavao.

-Kada ste u tome od malena, prirodno je da nastavite. Imate predznanje, ali i emociju. Vidim koliko je moj otac ljubavi uložio u sve ovo. On bi mi rekao: ‘’Ne krećeš iz nule, nego nastavljaš tradiciju’’, kaže nam mladi vinar.

Vinarija danas ima oko dva i pol hektara vlastitih vinograda, dio nasada obrađuje u najmu, a kapacitet proizvodnje iznosi približno 30 do 35 tisuća litara. Najzastupljenija je kujundžuša, slijede je trnjak i chardonnay. Upravo je ‘’Kujundžuša Đuzel’’ njihovo najprodavanije vino, dok se u premium liniji izdvajaju ‘’Trnjak Premium’’ i ‘’Chardonnay Premium’’.

Posebnu priču nosi vinograd na području Gornjih Vinjana, posađenog na oko 700 metara nadmorske visine što ga čini najviši vinogradom u cijeloj Hrvatskoj. Škrta zemlja i visoki položaj vinu daju snažniji karakter, dok je prepoznatljiv stil vinarije usmjeren prema laganim i pitkim vinima, bez previsokih alkohola i naglašenih kiselina.

Iza svake boce stoji mnogo više rada nego što se vidi na prvi pogled, no istinska ljubav prema poslu i obiteljsko nasljeđe ono su što motivira Božu da nastavi razvijati ovu vinsku priču. 

-To je velika žrtva i cjelogodišnji posao. Kada završi berba, počinju fermentacija, pretakanje i filtriranje. O vinu se mora brinuti svaki dan i ništa se ne može prepustiti slučaju. A kada dobijete gotov proizvod, već kreću pripreme za novu berbu. Ali nema većeg zadovoljstva nego kada se ljudi vraćaju i prepoznaju kvalitetu naših vina. To mi je samo znak da nastavim dalje, kaže Bože.

ANTE ŠIMUNOVIĆ I PRIČA O OBITELJSKOJ VINARIJI 

Sličan put prošao je i Ante Šimunović. Njegova se obitelj vinogradarstvom i vinarstvom bavi od 2005. godine, a danas obrađuju sedam hektara vinograda i godišnje proizvedu između 30 i 40 tisuća boca.

Ante je svoj poziv prepoznao vrlo rano. Već s 14 godina upisao je Poljoprivrednu školu u Kaštelima, smjer poljoprivredni tehničar, nakon čega je završio preddiplomski studij Mediteranske poljoprivrede u Splitu te diplomski studij vinogradarstva i vinarstva na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. I njegova je tema diplomskog rada bila posvećena kujundžuši.

Studiranje izvan Imotskog donijelo mu je znanje, ali i pokoju simpatičnu situaciju. Dok su kolege bili naviknuti na graševinu, kiselija vina i gemišt, Ante je, kaže kroz smijeh, bio prvi student na praksi koji je zatražio – bevandu.

-Dok sam studio u Zagrebu, nitko nije znao za kujundžušu. Svi su gore furali graševinu, a zato sam ja bio prvi koji je na praksi tražio bevandu. Nitko nije znao što je bevanda pa sam onda ja bio taj koji ih je naučio nešto novo, prisjeća se Ante. 

Ipak, razlike u vinskim navikama samo su mu dodatno pokazale koliko je važno predstaviti ono što Imotski ima. Nakon studija vratio se kući, uvjeren da dobra vinska priča prije svega počinje u vinogradu.

-Uvijek govorim da smo mi prvo vinogradari, a tek onda vinari. Razlika je ogromna. Broj vinarija raste, ali broj vinogradara opada, upozorava Ante.

Upravo zato obitelj Šimunović posljednjih godina teži potpunoj samodostatnosti. Grožđe za njihova vina dolazi iz vlastitih vinograda raspoređenih na čak 13 lokacija diljem Imotske krajine. Ante je nekada mislio da je rascjepkanost nasada nedostatak i da bi bilo jednostavnije kada bi svi bili na jednom mjestu. Tijekom školovanja shvatio je da upravo različiti položaji mogu biti njihova velika prednost.

Kujundžuša je i u vinariji Šimunović na prvome mjestu. Slijedi ‘’Bili Vuk’’, kupaža chardonnaya, pošipa i žilavke, zatim ‘’Crni Šimun’’, nastao od pet crnih sorti – merlota, syraha, caberneta, trnjka i vranca. U ponudi su još sortni syrah i ‘’Rosé Šimun’’, kupaža triju sorti.

Iza naziva tih vina krije se obiteljska povijest. ‘’Bili Vuk’’ ime je dobio po Antinu pradjedu kojega su zvali Vuk jer je bio čvrste naravi i nije dao na svoje. Ime Šimun također seže duboko u obiteljsko stablo: njihov predak zvao se Šimun, a po njemu su nastali i prezime Šimunović te nazivi ‘’Crni Šimun’’ i ‘’Rosé Šimun’’.

Ovogodišnji Cvit razgovora, koji se održava 22. godinu zaredom, svoje će središnje događanje imati 13. kolovoza. Bit će to večer vina, susreta i razgovora, ali i prilika da posjetitelji upoznaju ljude koji stoje iza etiketa. 

A zašto 13. kolovoza doći na Cvit razgovora i u Imotski ? Bože i Ante cijeli odgovor saželi su jednoj, sasvim mladenačkoj rečenici:

-Da kušate najlipša vina i vidite najlipše cure., poručili su jednoglasno.

Eto, ako se još mislite, sada imate dovoljno dobar razlog za doći na ”Cvit razgovora”.