Josip Joko Runje, namještač alke: “Rođen sam s Alkom i dao bih sve za nju!”

Piše:

Zasigurno najočitiji brkajlija za sve one na Trkalištu i gledatelje pred malim ekranima namještač je alke Josip Joko Runje. Prije nego što svaki alkar krene prema alkarskoj meti upravo Runje brine o tome da svima uvjeti budu isti – alka na točno istoj visini. Teška zadaća, a ujedno i velika čast za Josipa Runju koji je ove godine ušao u povijest:

„Najveća čast za mene. Ja sam od 1984. u Alci kao pomoćnik Mirku Jagnjiću, a od 1990. godine sam namještač alkarske mete. Ova godina će mi posebno ostati u sjećanju jer je ove godine moj sin Mišo došao kao moj pomoćnik. Od 1715. godine kada je krenula priča o Sinjskoj Alci prvi je to put da su otac i sin namještač i pomoćnik namještača Alke. Jednostavno rođen sam s Alkom i dao bih za Alku sve!“

 Bilo je u dugom alkarskom stažu Josipa Runje i svakakvih zanimljivih događaja, a prisjetio se Runje jednom kada je alkaru nakon što je pogodio puklo koplje i ispala alka, ali znao je koliko je punata postigao: 

„Kad alkar trče treba biti jako skoncentriran jer se jednom dogodilo kad je Stipe Breko trčao Alku, nakon što je pogodilo puklo mu je koplje i alka ispala i pita mene alaj-čauš u koliko je pogodio, a ja sam kad se vratio pred mene objavio: „Alkar Stipe Breko, u dva!“ jer je pogodio u dva i pogledao me alaj-čauš čudno i kaže meni kako nisam zaboravio.“, kroz smijeh nam je rekao ovu zanimljivu situaciju namještač Sinjske Alke.

 Josip Runje inače i sam izrađuje alkarska koplja, u mladosti je bio jedan od najboljih vratara Cetinskog kraja, a uz alkarsku ljubav druga mu je snimanje i fotografiranje jer nema događaja u Sinju i Cetinskom kraju, ali i šire kojeg svojom kamerom neće popratiti Runje. 

 Na kraju razgovora kazuje nam Joko Runje kako i da mu stave povez preko očiju po zvuku bi znao koliko je punata alkar pogodio.