U povijesnoj jezgri postoji održiva zajednica, koju treba podržati, stanovništvo je natprosječno obrazovano u odnosu na splitski i hrvatski prosjek.
Istina, 47 posto stanovništva je starije od 56 godina, 16 posto je dobi od 46 do 55, ali razloga za, laički kazano, život povijesne jezgre, optimizma itekako ima.
Ukratko su to rezultati znanstvenog tima za izradu nacrta Plana upravljanja povijesnom jezgrom, a koje su u Muzeju grada Splita predstavili sociolozi Mirko Petrić i Inga Tomić Koludrović.
Završna je to prezentacija vrijednog tima, nakon što su proučeni turisti u jezgri, muzejski posjetitelji te ne-rezidenti, a ujedno kako je kazao Petrić, i najvažnija jer se bavi ljudima koji živi u jezgri i integrirani su u duh mjesta.
70 posto nema namjeru seliti iz jezgre
Od brojki izdvojimo da je 67,3 posto stanova u vlasništvu bez hipoteka, a 4 posto pod hipotekom, nešto više od 13 posto je zaštićenih najmoprimaca, a oko 60 posto stanovništva je zadovoljno uvjetima stanovanja. Čak 70 posto ih nema namjeru iseliti iz jezgre, a 16,8 posto bi ih odselilo u drugi dio Splita.
Razlozi ostanka su upravo život u gradu, blizina svega što je potrebno, a gotovo za 30 posto stanovnika “srca Splita” povijesna jezgra je najdraži dio grada.
Zanimljiv podataka je i da 38 posto živi u gradskoj jezgri od rođenja.
– Pokazuje se silna vezanost za prostor, kao i za mikrolokacije što je jako dobro – kazao je Petrić.
Prema rezultatima istraživanja, provedenog doslovce od vrata do vrata, među 455 anketiranih, stanovnicima je najdraži prostor Riva, potom Peristil, Matejuška, Pjaca, Pazar…
Vrlo zanimljivi su i pokazatelji sudjelovanja u kulturi.
Čak 45 posto stanovnika povijesne jezgre odlazi u kino, 40 posto u knjižnice kao i u kazalište, muzeje i galerije 38 posto, javne tribine 24 posto, baš kao i rock koncerte.
Koliko imaju povjerenja “u nepoznate”, odnosno stupanj generaliziranog povjerenja je 15 posto. Jako nizak stupanja, ali u odnosu na cijeli Split, viši za jedan posto.
Koga ne bi voljeli za susjeda, ili sociološkim terminom kazano, stupanj društvene distance pokazuje jedan neobičan podatak.
Tolerantna sredina
Svega 2, odnosno 1 posto stanovnika ne bi susjeda druge vjere ili nacionalnosti.
Zato 22 posto ne bi željelo osobe zaražene AIDS-om, a 19 posto homoseksualce. Ljude druge rase, Crnce ili Kineze u svom susjedstvu ne bi voljelo 10 posto stanovnika jezgre.
Podatak koji pokazuje visok prag tolerancije je da čak 67 posto smatra da su svi navedeni prihvatljivi kao susjedi.
Najviše im smeta komunalne usluge, a smatraju da nedostaju najviše zelene površine, dječja igrališta, knjižnica, dječji vrtić, pa na koncu parkirališna mjesta.
Najnegativniji aspekt turizma stanovnicima je buka.
Na izborima bi, u trenutku provođenja ankete, glasali za lijevu opciju 14 posto stanovnika, za desnu 12 posto, a za dvije nezavisne liste 4 tj.3 posto.
Na upit tko je odgovoran za probleme u jezgri smatraju da je 90 posto gradska vlast, potom država, te konzervatori, Turistička zajednica…
Znanstveni tim, kao kod prethodne tri analize, nije davao smjernice. To su napravili sami građani.
Potrebne su, tako, gradske i državne potpore za održavanje stanova, osiguravanje učinkovitog javnog prijevoza i pristupačno parkiranje, potpore poslovnim subjektima, niže cijene ugostiteljskih usluga van sezone, ograničenje broja turista…
Vrijeme je, a konačno je i potvrđeno, za što hvala znanstvenom timu na iscrpnim analizama da se sa Splita skine etiketa “vražjeg otoka”. Otkad je u svibnju 1988. godine novinar Start-magazina Darko Hudelist objavio članak s naslovom „Split-vražji otok“, grad u javnoj percepciji prate konotacije povezane s takvim negativnim opisom. Pogotovo to vrijedi za povijesno središte grada, koje se u vrijeme nastanka Hudelistova članka – osim s neuvjetnim stanovanjem – povezivalo i s različitim oblicima društveno neprihvatljivog ponašanja. Sociološka studija “Zapušteno srce grada“, objavljena 2002. godine, a nastala na temelju istraživanja iz 1998., svojim je naslovom potvrdila negativne stereotipe povezane sa središtem Splita. Autorski tim koji ju je priredio (A. Leburić, M. Maroević, I. Rogić) u studiji je citirao intervjuirani stručnjake koji su tvrdili da splitsku jezgru odlikuju „ulomci sluma na javnim prostorima“, „nekompetentno stanovništvo“, „dominacija nižeg socijalnog sloja“, kao i „supstandardno stanovanje i prenaseljenost“.
Gotovo je.
U 10 godina broj stanovnika u jezgri smanjen gotovo za trećinu!
Eh, da, i tri godine od provedenog popisa stanovništva, Državni zavod još nije obradio sve podatke za Split.
Inače, 2011 godine u jezgri je živjelo 2036 stanovnika, 46 posto muškaraca, 54 posto žena.
2001.godine 2882 čovjeka, što je pad od 30 posto.
Vrlo vjerojatno je ta brojka sad manja i od dvije tisuće, ali prema riječima sociologa, jezgra se uklapa u hrvatski prosjek.
Spomenimo još da je brojnu publiku zanimalo što će biti s Planom upravljanja povijesnom jezgrom. Profesorica Lidija Petrić je pojasnila da u ovom trenutku ne zna kako će izgledati provedba, ali će biti nadzor, odnosno i daljnje aktivnosti.
Da rezimiramo, za srce grada itekako ima razloga za nadu i izbjegavanje scenarija koji se dogodio Dubrovniku, pa i Kotoru.