KOMENTAR: Tino Sušić dijelio poklone sebi i Hajduku

Veliki vatromet na Poljudu poslije zadnjeg zvižduka Frana Jovića bio je savršen kraj magične proslave 105. rođendana Hajduka, veličanstvene fešte koja je trajala nekoliko dana i kulminirala pobjedom nad Slaven Belupom. Zasluženom apsolutno, izborenom zahvaljujući velikoj želji i majstorstvu jednog igrača koji čini razliku, Tina Svena Sušića. Bio je reprezentativac BiH još jednom igrač utakmice, glavna snaga Bijelih na travnjaku, uz uvijek vjerne navijače čija je podrška ovaj put bila vjetar u leđa, a ne breme kao u nekim ne tako davnim svečarskim utakmicama. Majstorski potez Sušića u završnici prvog dijela sve je riješio, donio olakšanje i usmjerio utakmicu ka onome što je više od 15 tisuća navijača željelo vidjeti. Podijelio je Sušić poklone najprije sebi jer danas slavi 24. rođendan, usput je razveselio svekoliki hajdučki puk i suigrače, trenera, čitavi klub.

Sve do prvog gola utakmica je tekla po očekivanjima, dobro organiziran protivnik iz Koprivnice čvrsto je čuvao početni rezultat, pokušao se nadigravati i pokazivao da nije impresioniran Poljudom. Malo smo šansi vidjeli, zapravo niti jednu konkretnu osim nepreciznog pokušaja Filipa Ozobića koji je do te situacije došao nakon pogreške Maxyma Bilyija. Zapravo, griješilo se s obje strane i tek tada su se otvarale kakve-takve situacije pred kaznenim prostorom. Ali, realno ni Kalinić ni Rozman nisu se umorili u prvom dijelu. 

Vodstvo u idealnom trenutku omogućilo je Hajduku kontrolu u nastavku, zatvorili su Bijeli pristupe svojim vratima i pokušavali drugim golom zaključiti priču. Moglo je biti gotovo kada je Marko Bencun u čistoj situaciji pogodio najprije jednu pa drugu vratnicu, o tom će se promašaju još dugo pričati. Što nije uspio Bencun ispravio je Zoran Nižić visokim skokom i preciznim udarcem, a gol će se pamtiti po asistenciji Nicolasa Veleza. Uvjerljivo najboljem potezu Argentinca na debiju pred splitskom publikom. Nije se previše naigrao, Burić uvjerava da može biti znatno bolji pa valja pričekati da i to vidimo, zaključke je prerano donositi. 

Završnica utakmica protekla je u slavlju, pljeskalo se majstoru Suli kada je izlazio iz igre, pjevalo rođendanske pjesme i nastavilo maštati o osvajanju naslova prvaka. Fešta je bila potpuna, kako i priliči velikanu s Poljuda.