LAUREAT Jakša Fiamengo zadužio je Dalmaciju, a sva njegova djela postala su ‘nacionalno dobro’

U povodu blagdana sv. Duje svake se godine dodjeljuje i nagrada grada Splita, a zbog ovogodišnjih okolnosti datum je prolongiran. Kako smo doznali sve se više razmišlja o 26. kolovoza kao prikladnom vremenu za svečanu sjednicu Splita na kojoj će biti dodijeljene nagrade zaslužnicima koje je predložila Komisija za izbor i imenovanje, a izglasalo Vijeće.

Osobnu nagradu posthumno će dobiti sinonim pjesničke Dalmacije Jakša Fiamengo. 

Teško je u nekoliko paragrafa opisati sve što je Jakša značio Splitu i s kakvim je sve predanim radom zadužio ‘grad pod Marjanom’ koji će se na dostojan način još jednom sjetiti svojeg akademika, pjesnika, književnika i novinara.

Još je kao osnovnoškolac istaknuo interes za ‘slovima’, a svoju prvu pjesmu je objavio u Dječjem kutku Slobodne Dalmacije koju je sve do umirovljenja 2009. godine uređivao. Posao novinara kreirao je na Radio Splitu.

– Ja nikad nisam tražio glazbenike, skladatelje, izdavače ni ikog drugog. Uvijek su svi tražili mene. Mene i danas svi stalno zovu, ja ne mogu svima ni odgovoriti. Meni stalno netko traži pjesme. Ja sada imam akademsku titulu pa se to kao ne gleda baš dobro, ipak je to laki žanr. No ja svejedno u to ulazim jer moji prijatelji akademici to ipak poštuju, ali sam siguran da ne bi poštovali da se samo time bavim. Ljudi su mi uvijek otvarali vrata i danas još uvijek neki skladatelji traže mene. Ja nikome nikad nisam ništa nudio, prije četiri godine za naš portal govorio je Jakša što dovoljno govori koliko je bio cijenjen u društvu i koliko njegov život piše razne knjige.

Ako čovjek prihvati pjesmu, tek onda ona vrijedi

Književnost je ‘okusio’ 1966. godine s knjigom ‘Stepenište‘, a potom je napisao još niz vrlo vrijednih izdanja. Niz njegovih pjesama skladano je i pjeva se u izvedbi najistaknutijih imena hrvatske estrade, a njegova prva uglazbljena pjesma je ‘Nokturno’ koju je izveo Oliver.

– Ja sam samo bio zahvalan jer su ljudi prepoznali moje kao i svoje. Mislim da pišući mogu najbolje ispuniti svoju zadaću u životu, a to je činiti dobro drugima. Mislim da sam postigao dovoljno da više ne trebam ništa napisati u životu, govorio je ovogodišnji laureat Splita.

– Nisam se nikome divio, nisam imao svoje idole. Ja sam prije svega pisac i dijelom sam se izborio da pisci budu ravnopravni članovi, a ne vanjski suradnici kao što sam nekad bio. No isto tako se borim da pjesme ne piše bilo koja budaletina, to ponižava poeziju, glazbu i umjetnost, svoj pogled na pisanu umjetnost izrekao je Jakša.

Koliko je napravio za Hrvatsku i Dalmaciju dovoljno govori činjenica kako je, još za života, HRT o njemu snimio dokumentarni film ‘Čovik od riči‘.

– Svatko može napisati pjesmu, ali ako te vrijeme ne prepozna onda ništa od toga. Pjesma nije završena u trenutku kada ja kao autor stavim točku ili izvođač je izvede, već je pjesma završena u onom trenutku kada dođe do čovjeka koji je sluša. Ako je prihvati, onda ta pjesma nešto vrijedi, 
Nekoliko rečenica koje još jednom dokazuju sve već rečeno.

‘Kroz đardine i pjacete, priko boti od marete – karoca gre‘, poznati stihovi i životna knjiga velikog umjetnika i čovjeka koja je svoja posljednja slova upisala pred kraj 2018. godine. Baš tada jedna je karoca stala.

Meri: ‘Još mi je danas urezana slika kako je bio užasnut…’

Pronaći Olivera bez Jakše nešto je nemoguće, a od pjevačica neizostavan obol glazbenom radu Jakša je dao Meri Cetinić. Kroz pjesme ‘Lastavica‘, ‘U prolazu‘, ‘Prašina sa puta‘, ‘Budi dobra prema njemu‘ spojio je nešto što je samo Jakša mogao, a sve je to postalo pravo ‘nacionalno dobro’.

– Imala sam tu sreću da sam dosta rano počela s njim raditi, a prva naša zajednička pjesma bila je ‘Lastavica’ za koju je glazbu radio Zdenko Runjić za Splitski festival 1980. godine. Zanimljivo je što smo se tada Jakša i ja bunili jer je ‘Lastavica’ zamišljena kao lagana i propošna pjesma, a ne kako je to Zdenko napravio. Ipak doživjela je stvarno velik uspjeh kasnije, govori nam Meri Cetinić o početcima suradnje s Jakšom.

– Još uvijek mi je žao što nisam 1983. bila pametna i uzela pjesmu ‘Nina-nana’ za Splitski festival iako sam je iduće godine snimila, dodaje Meri i priznaje nam svoju ‘malu greškicu’.
Jakša joj je bio suradnik i prijatelj, ali najviše je bio veliki čovjek, kaže nam Meri koja je ispričala i jednu anegdotu iz Šibenika.

– Na Festivalu djeteta u Šibeniku, jedne godine, Jakša je imao svoju večer. Bio je sav sretan i pozvao me da dođem i otpjevam par njegovih pjesama. Međutim, tu večer je pala kiša, događaj je tu večer odgođen i premjestio se za sutradan. Ja sam tada snimala svoj album, ali ja sam morala otići i on je bio stvarno tužan, molio me da ostanem, ali ja jednostavno nisam mogla i još mi je i danas urezana ta slika u glavi kako je bio užasnut, zaključila nam je diva koja je samo još jednom ponovila već svima dobro znano – Jakša je jednostavno bio neponovljiv!