ANKETA Bi li građani Splita primili sirijske izbjeglice u svoj dom?

Potresne slike izbjeglica koje u neljudskim uvjetima tragaju
za boljim životom obišle su svijet, a ni Hrvatska nije u tome bila uskraćena.
Naše novinarske ekipe redovito posjećuju nesretne ljude, a s terena se uglavnom
vraćaju bez rješenja koje još uvijek nije na vidiku. Oglasio se i
papa Frane koji je pozvao svaku europsku župu, samostan i religijsku zajednicu
da se pobrinu za barem jednu izbjegličku obitelj. 

U našoj anketi odlučili smo
saznati bi li građani Splita primili sirijske izbjeglice u svoje domove.

  Matea Radovniković
(23) – Ja ne bih jer nas u kući ima sedmero, gdje bismo još i s
izbjeglicama?! Mislim da u Hrvatskoj ima dosta centara za socijalnu skrb i
drugih ustanova u koje bi se ti ljudi mogli smjestiti. Postoji dosta prostora
koji zjape prazni kao što su vojarne i napuštene škole. Ja nisam za primanje
nepoznatih ljudi u kuću općenito. No pomogla bih.

Ante Jurić (24) –
Primio bi ih da su kršćani, ali s obzirom na to da su muslimani… Ipak ne! Izvor
najvećeg zla u svijetu potječe upravo od njih stoga je riskantno takvu kulturu
miješati s našom. Ne ulijevaju mi povjerenje.

Josip Gojak (21)
– U ovoj situaciji treba razlučiti tko je izbjeglica, a tko imigrant. Nakon
toga se treba vidjeti koga će se primiti i po važećim propisima za određene
skupine ih razvrstati. Ipak se ne mogu svi navesti pod izbjeglice ako ne dolaze
s ratom zahvaćenih područja. Pravila ne vrijede jednako za svaku skupinu ljudi
koja useljava u neku zemlju, pogotovo zemlju koja je pod Europskom Unijom. Ja ih
osobno ne bi primio u kuću jer inače ne primam ljude u svoj dom ako ih ne
poznajem. Humanitarna pomoć se ne smije isključiti, a za stalni boravak se
trebaju gledati propisana stroga pravila kojih se treba držati i u ovom slučaju.

Ante Kljaković (45)
– Ja ih ne bi primio za stalno, samo privremeno. Kad se smiri stanje u njihovoj
državi, onda se oni trebaju vratiti svojim kućama. I mi smo bili izbjeglice i
bježali u Njemačku.

Antonija Krželj (21)
– Ja bi ih primila jer se samo sjetim kako bi se ja osjećala da sam na njihovom
mjestu i koliko bi meni značilo da me netko primi i pomogne mi. Udomila bih
nekog bez obzira na dob, tko god traži pomoć bit će mjesta u mojoj kući.

Jure Bagarić (63)
– Da imam kuću, primio bi ih. Ovako zaista nema mjesta. No imam mali strah od
nepoznatih ljudi u svojoj kući stoga bi primio nekog tko nije previše jak.
Primio bih djecu.

Mara Perić (58) –
Kad bih imala mjesta i prostora, primila bi ih. No moram priznati da sam
skeptična. Nije to isto kao u ona vremena kada smo primali ljude iz Bosne i
Hercegovine, ovdje je ipak riječ o drugom jeziku i drugoj kulturi. No svakako
treba biti human.

Ivan Mustapić (48)
– Mislim da trebaju ići negdje gdje ima više novaca, u Hrvatskoj je trenutno
dosta teška financijska situacija. Ja nemam novaca i moji prijatelji se bore da
svojoj djeci priušte sve. Ti ljudi bi ode došli i ne bi mogli naći posao jer ga
nemaju ni naši ljudi, onda je bijeda još i veća. Ne bi ih primio jer im ne mogu
pružiti bolji život nego što ga imaju u kućama.