Poljica ove godine slave tisućljeće od spomena: “Poljički soparnik ćemo zaštiti na nivou EU”

Kada se spomenu Poljica, svima najčešće prvo padne na pamet
soparnik. Naravno, osim spomenute delicije, koja je uvrštena na listu
zaštićenih kulturnih dobara, Poljica imaju bogatu kulturnu povijest i poznata
su po svojoj prirodnoj ljepoti. Kada se spominje povijest ovoga kraja, valja
posebno istaknuti važnost Poljičkog statuta koji je bio kodeks poljičkog
običajnog prava, zakon po kojem se živjelo stoljećima.

Poljica obuhvaćaju prostoru između  rijeke Cetine na istoku i Žrnovnice na
zapadu. Što se zaleđa tiče, prostiru se preko planine Mosor do Cetine, ispod
Garduna, blizu Trilja. Području Poljičke kneževine imalo je 12 katuna i 20
sela.

Svake se godine se birao novi Veliki knez, kojeg su birali
odabrani katunari među sobom, njih dvanaestorica, a biralo se bacanjem
kamenčića na kumparane kandidata, gornjem sloju muške nošnje, koji su bili predloženi
za Velikog kneza. Svaki kandidat bi svoj kumparan stavio ispred sebe i onaj na
čiji bi palo najviše kamenčića on bi bio novi knez. Takav izbor, koji je bio
prožet demokratičnošću, neposrednim odlučivanjem naroda, bio je jedini u Europi
u to doba. Prije izbora novoga kneza bio je običaj da prošlogodišnji knez javno
podnese račun za proteklu godinu. Izbor Velikoga kneza odvijao se svake godine
na blagdan Sv. Jurja, 23. travnja, na Gracu u Gatima, u blizini crkvice Sv.
Jurja, poljičkog zaštitnika.

Takvi običaji se i danas njeguju, tako da Poljičani prenose
običaje i priče na nove generacije, kako bi ih sačuvali od zaborava. Petar
Rodić danas obnaša funkciju Velikog kneza, i to već trinaestu godinu za redom.

– Danas se, baš kao i u davna vremena, Veliki knez
bira na isti način, samo što to knez nema izvršnu vlast, već je obnašanje
titule kulturološke prirode. Procedura se danas odvija u Domu kulture u Gatima
oko datuma Sv. Jurja. Prije nego sam postao Veliki knez, tri godine sam bio
Mali knez – rekao je Rodić.

Poljička Republika je izrazito bogata sa svojom povijesnom i
kulturnom ostavštinom o kojoj se danas itekako vodi računa.

Jednom mjesečno – Poljički stol!

– Imamo jako vrijedne knjige koje su izložene na raznim
mjestima kao što su galerije i muzeji diljem Hrvatske, a kopiju Poljičkog statuta
ima pola Europe, te je izložena na puno mjesta u Americi. Moja uloga je sve
odluke Poljičke vlade realizirati i nadzirati. Ima nas dvadeset aktivnih koji
promičemo život i običaje poljičkog kraja. U svakodnevnom smo kontaktu, jednom
godišnje organiziramo Poljički sabor te jednom mjesečno Poljički stol (isto što
je i Poljička vlada). Radimo na tome da sačuvamo i obnavljamo spomenike kulture
– ponosno će Veliki knez koji zajedno sa svojim Poljičanima vjeruje u posebnost
svog rodnog kraja.

Ne kriju se činjenica da im u svim njihovim akcijama pomaže
Ministarstvo kulture koje im donira sredstva s kojima realiziraju većinu toga.

–  Trenutno radimo na izradi poljičkih nošnji i
oružja, zatim radimo na zaštiti poljičkog soparnika na nivou Europske Unije, tu
je i predana borba za zaštitu nekoliko autohtonih jela specifičnih za ovaj kraj,
kao što je kozletina na brstinama. Važno je održavati dobar odnos s
Ministarstvima i u tome se zaista trudimo jer su nam puno pomogli. Tu je i
Ministarstvo poljoprivrede s kojim dosta komuniciramo radi zaštite naših jela.

Na području Poljica tijekom ljetnih dana održavaju se
manifestacije na kojima se promovira poljička gastronomija, kultura i običaji.
Važno je naglasiti da je riječ o entuzijastičnoj skupini koja je postigla to da
su prvi u Hrvatskoj uspjeli zaštiti proizvod oznakom zemljišnog podrijetla. S
obzirom na to da se bliže izbori za novog Velikog kneza, upitali smo Rodića
očekuje li još jedan, četrnaesti, mandat.

– To se nikada ne zna, netko me treba predložiti
za kandidata, a ja ću biti dužan napraviti svoj program rada po kojem se i bira
novi knez. Nositi tu titulu je velika čast, ali i velika obveza ako imate
namjeru izvršavati ulogu poljičkog kneza u pravom smislu te riječi.