Tonči Kukoč prisjetio se potpisivanja ugovora s Hajdukom: “Oni koji misle da mi je i jedna stvar poklonjena nek me poljube u guzicu!”

Nakon što je bivši Hajdukovac s kontroverznim izjavama prije nekoliko tjedana komentirao loše stanje u splitskom klubu danas je na svom Facebook profilu napisao sjećanje na nogometno odrastanje i odricanje u svrhu potpisivanja profesionalnog ugovora s Hajdukom. 

Objavu prenosimo u cijelosti:

Na današnji dan potpisao sam svoj prvi profesionalni ugovor za Hajduk.Je li bilo teško doći do njega?Mogao bih pisati godinu dana koliko teško!

U to vrime pričalo se da u Hajduk ulaze samo ona dica čiji su očevi bili puni kao brodovi, a to kod mene nije držalo vodu.Tata je radio u Brodomerkura, a majka u hotelu kao kuharica.Doša sam u Hajduk kao mlađi pionir, s devet godina, i od toga dana je trajala borba i odricanje da se dođe do profesionalnoga ugovora sa Hajdukom.Stavio sam sve sa strane – ekskurzije, maturalne, … ništa nisam vidio!Srednju školu sam završio na “dobar dan” i “doviđenja”, nije baš da me puno zanimala jer to što nas uče u školi nema veze sa životom, život je skroz nešto drugo.

Kada sam dospio do kadeta Hajduka potiralo me, nisam bio uzornoga ponašanja. Mene i još desetoricu je otpisalo, a od tih deset momaka ni jedan se nije vratio. Ja sam otišao u Krilnika, pa Omladinca, onda u Splita, a u prvoj godini juniora me je Dean Računica vratio u Hajduk. Nisam odustao,ali vjerujte da je bilo teško. Bili smo dica od 12 godina, tko ti je tada išta moga objasniti?Sve to vrime da se vratim u Hajduk me držao dišpet i uspio sam!

Kada sam se vratio igrali smo juniorsko prvenstvo Hrvatske, 5-6 igrača je potpisalo za prvu ekipu, a ja nisam bio tu. Iko Buljan je rekao da ne računa na mene.Znači izlazna godina juniora i ako ne potpišeš ugovor, letiš!

Ostalo mi je još 6 miseci stipendijskoga ugovora, dobio sam poziv da odem u Saturn Moskva (ruska Premier liga). Otišao sam bez dozvole kluba, trener je tamo bio Nijemac Jirgen Reber. Dobio sam ugovor za 3 dana i potpisao sam ga. Bio sam tamo 3 miseca i čekao sam papire od Hajduka. Tadašnji predsjednik Hajduka, Mate Peroš odbio je da me pusti i vratio me nazad.

U kancelariji na drugome katu ulazim, a za stolom: Peroš,Fiorentini i Buljan.Na stolu stoji papir i Peroš mi ga daje te kaze: “Napiši koliko novaca želiš!”Vratio sam papir i kemijsku nazad jer nitko nije veći od Hajduka.U tom trenutku novac mi nije bio bitan,već osjećaj da mogu reći POTPISAO SAM PROFESIONALNI UGOVOR ZA HAJDUK.I to je bilo to, potpisao sam ga!

Za prvu ekipu sam počeo igrati kada je došao Balakov. Završio sam posudbu i vratio se u Hajduk, a Balakov je izabrao 40 igrača, ali samo 22 ostaju u kadru.Otišao sam se kupati misleći kako me neće zvati. Kupao sam se na plaži Jadran od 9 ujutro pa sve do 4 popodne kada je zazvonio telefon od Kreše Mikulandre koji mi kaže: ” Brzo dođi u klub, jer je u 5 sati utakmica!”Ja crven kao rak idem kući, uzimam kopačke, kasnim 45 minuta na utakmicu, a Balakov me nekim čudom pustio igrati drugo poluvrime. Ušao sam bez pritiska jer nemam šta izgubiti! Jedino mogu dobiti!U tih 45 minuta valjao sam igrače kao čunjeve. Završila je utakmica i Balakov mi kaže: “Ti si u 22 igrača!” i tako je krenilo sve.Barcelona,Stoke City,Dinamo,Rijeka, a sve pred punim Poljudom! Isplati se sanjati!

Vjerujte mi – sve se u sekundi može promijeniti, samo treba raditi i vjerovati.Oni koji misle da mi je u životu i jedna mala stvar poklonjena mogu me poljubiti u guzicu., zaključuje Tonći Kukoč.