Slučaj koji je dirnuo Hrvatsku: Zadranka prekinula kemoterapiju da bi mogla roditi

Idilu obitelji Zečević zaustavila je Lidijina teška bolest. Prije tri godine ovoj je 29-godišnjakinji iz okolice Zadra dijagnosticiran karcinom dojke, kako liječnici kažu onaj najgori, progresivni. Ima i ime HR2 pozitivan, nehormonski karcinom dojke.

– Ja sam napravila ultrazvuk koji je pokazao neku tvorbu tri centimetra. Dok sam došla do termina u Zadru u 7. mjesecu on je već narastao četiri centimetra. Bio je velik sedam centimetara – započinje svoju priču Lidija. 

I dok su njezine prijateljice ispijale kave, radovale se izlascima, ona je obilazila liječnike. U zadnje tri godine prošla je 10 ciklusa kemoterapija, 25 zračenja i 13 imunoterapija. I taman kad je trebala primiti onu zadnju, saznala je da je trudna. Liječnici su se digli na noge, piše RTL.

Ako želite pomoći Lidiji i njezinoj obitelji, novac možete uplatiti na ovaj račun: 

• LIDIJA ZEČEVIĆ 
• Splitska banka
• IBAN HR8523300033242626790

– Svi onkolozi su tražili abortus. Ne mogu reći da sam bila tužna što se bolest vratila već sretna zbog toga što mi Bog daje. On je božje čudo – kaže. 

I čudo se rodilo. Maleni Antonio danas ima godinu i dva mjeseca i potpuno je zdrav i veseo dječak. I on i njegova hrabra majka lavica dokazali su nemoguće. No, samo dva mjeseca nakon poroda, crne slutnje liječnika su se obistinile – karcinom je metastazirao na drugu dojku i pluća.

– Nije mi niti u jednom trenutku bilo žao žrtvovati svoj život za svoje dijete – kaže Lidija. 

Antoniju je njegova majka u ovim mjesecima najpotrebnija. Baš kao i sinu iz prvog braka, za čije se skrbništvo Lidija u ovim trenucima bori. Prvi ju je suprug ostavio čim je doznao za njezinu dijaganozu. Kad je najviše trebala ljubavi, Lidija je ostala napuštena, sama u svojoj bolesti.

– Rastali smo se, pala sam u depresiju, teško mi je bilo – kaže. No onda je srela Antu. Čovjeka koji je zaliječio sve njezine duševne rane.

– Mi smo se upoznali, ja nisam imala kose, nisam imala obrva… nijedne dlake na sebi – priča Lidija. Anto je njezin anđeo čuvar. Morao je dati otkaz kako bi se brinuo o dvomjesečnom dječaku i bolesnoj supruzi. Umjesto da uživaju u prvim danima roditeljstva, krenuli su u borbu protiv zloćudne bolesti koja traje i danas. 

– Ta se ljubav ne može opisati. Ja sam isto bolovao od karcinoma pluća i bubrega – rekao nam je Anto. 

Najteže im pada što nemaju nikakvih primanja, a država je neumoljiva. Računi samo stižu.

– Imamo 300 kuna dječijeg doplatka kojeg nisu ni isplatili osam mjeseci i 500 kuna njege – kaže Anto. 

U  40-tak skromnih četvornih metara količina ljubavi i volje za životom je neopisiva. Lidija je prava hrabra lavica. Nije sama, ima ih cijela grupa na Facebooku. Neke od njih su izgubile bitku i s time se Lidija, kako kaže, ne može pomiriti. Cijelu priču možete pročitati ovdje.