Što se događa kad djeci daš fosile, pokuse i malo mašte? Na PMF-u su dobili odgovor…

Tjedan ispunjen pokusima, istraživanjima i brojnim “aha” trenucima obilježio je jubilarno 20. izdanje Ljetne tvornice znanosti, koje je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Splitu okupilo oko 80 djece i 36 volontera. Umjesto klasične nastave, osnovnoškolci su učili kroz praktičan rad, rješavali znanstvene izazove i istraživali svijet oko sebe na način koji ih je, kako sami kažu, potpuno osvojio.

Jedna od polaznica bila je Franka, koja je upravo završila šesti razred osnovne škole. Na radionici “Zemlja priča priče” prvi se put ozbiljnije upoznala s geologijom.

–Skoro ništa prije nisam znala. Naučili smo vrste kamenja, vulkane i kako su se događala velika izumiranja, rekla je, dodajući kako su joj najzanimljiviji bili fosili.

Njezin brat Domagoj ove godine nije sudjelovao, ali nakon što je vidio što su polaznici radili tijekom tjedna, odluka za sljedeće ljeto već je donesena.

–Baš mi je žao što nisam bio dio ovoga. Dogodine se sigurno prijavljujem, poručio je.

Na radionici “I bi svjetlo! A zašto?” djeca su istraživala svijet valova i svjetlosti, dok su se na radionici “CSI” okušala u ulozi malih forenzičara. Analizirali su otiske prstiju, krvne grupe i rješavali razne istražiteljske zadatke.

–Najbolji je bio Escape Room. Morali smo spasiti našeg mentora jer ga je netko oteo i zaključao u podrum, kroz smijeh je ispričala Zita.

Beta kaže kako su joj najzanimljiviji bili otisci prstiju i krvne grupe, dok Cvita ističe da je tijekom radionice naučila mnogo toga što prije nije znala.

–Znanost je puno zanimljivija kada se ovako uči, kroz igru, nego kada samo čitamo iz udžbenika, složno su poručile.

Veliko zanimanje izazvala je i radionica “Munjara”, na kojoj su polaznici izrađivali vlastitu malu vjetroelektranu.

–Napravili smo mali ventilator koji je pomoću žica napajao lampice. Najteže mi je bilo izraditi mali grad od kartona, ali bilo je baš zabavno. Svima bih preporučio da dođu jer se ovdje stvarno uči kroz zabavu, rekao je Petar.

Domina priznaje da je u početku mislila kako će biti naporno provoditi cijeli dan na radionicama, no vrlo brzo promijenila je mišljenje.

–Učimo, imamo odmore, ručak i sve je odlično organizirano. Svaki dan naučimo nešto novo i vrijeme stvarno brzo prođe, kazala je.

Među ovogodišnjim mentorima bio je i Splićanin Tonko Aviani, student strojarstva u Zagrebu, koji je vodio radionicu “Digitalac”. Kaže kako je želio djeci približiti način na koji računala funkcioniraju te ih potaknuti na logično razmišljanje.

–Volio bih da nauče rješavati probleme na način koji mogu primijeniti i u svakodnevnom životu. Pokazali smo im što zapravo znači kada kažemo da računala rade na nulama i jedinicama, istaknuo je.

Predsjednik Udruge Ljetna tvornica znanosti Marin Đujić naglasio je kako se projekt iz godine u godinu razvija upravo zahvaljujući velikom interesu djece i predanosti volontera.

–Djeca nam se vraćaju jer ovdje mogu sve sami isprobati, istraživati i do odgovora doći vlastitim zaključcima. Upravo je to ono što želimo – pokazati im kako izgleda biti mali znanstvenik, rekao je Đujić.

Dodao je kako organizacija novog izdanja počinje odmah nakon završetka prethodnog.

–Čim završimo jednu Ljetnu tvornicu znanosti, počinjemo pripremati sljedeću. Posla je puno tijekom cijele godine, ali osmijeh djece na kraju radionica najbolja je potvrda da se sav trud isplati, zaključio je.