Stigli nalazi iz Like! Više od 100 bunara neispravno, vodu ne koristiti ni za pranje zubi…

Voda iz više od stotinu analiziranih bunara na području Gospića i Perušića mikrobiološki je neispravna, zbog čega je Zavod za javno zdravstvo Ličko-senjske županije izdao jasnu preporuku stanovnicima – takvu vodu ne bi trebalo piti, koristiti za osobnu higijenu niti njome prati voće i povrće, prenosi Index.

Ipak, mikrobiološka neispravnost bunarske vode na krškom području, prema riječima upućenih, nije neuobičajena pojava. Ono što stanovnike sada posebno zabrinjava jesu rezultati zasebnih analiza na PFAS spojeve i teške metale, koji se još iščekuju.

U Mušaluku, desetak kilometara od Gospića, bunari i tradicionalne „šterne“ za kišnicu nalaze se u brojnim dvorištima. No nakon uvođenja vodovoda većina stanovnika njihovu vodu više ne koristi za piće.

Mještanin Mile Lisac za HRT je ispričao kako vodu iz svojeg bunara nije slao na analizu jer je već dugo ne pije.

– Prije smo imali svoje filtre, a kasnije je došao vodovod. Blago se napaja, a nekad se zalijeva i vrt, ako imate rajčice i paprike. Za drugo se ne koristi – kazao je.

Njegov sumještanin Dragan Lisac bunarsku vodu također koristi samo za zalijevanje. Prisjetio se kako su bunare nekada, dok se njihova voda koristila za piće, redovito čistili octom i vapnom, a u njegovu bunaru danas žive i ribe koje, kako kaže, pomažu očistiti mulj s dna.

Prava neizvjesnost tek slijedi

Posebna pozornost usmjerena je na Lipe kod Gospića, mjesto udaljeno oko kilometar od silosa s ilegalnim otpadom. Tamo živi Marijana Vukelić, koja koristi vodu iz javnog vodovoda, ali kaže kako dio njezine obitelji ipak radije kupuje flaširanu vodu.

U mjestu postoji i nekoliko javnih bunara. Dio njih odavno je zatvoren, dok su u nekima nedavno pronađene bakterije.

No upravo bakterije nisu ono čega se stanovnici najviše pribojavaju. Analiza mikrobiološke ispravnosti nije isto što i ispitivanje vode na PFAS spojeve i teške metale, pa sada čekaju rezultate tih dodatnih provjera.

Za razliku od mikrobiološkog onečišćenja, problem potencijalne prisutnosti takvih kemijskih tvari ne rješava se jednostavnim prokuhavanjem vode.

Mještani se nadaju da će ih konfiguracija terena zaštititi od eventualnog širenja onečišćenja. Mile Lisac smatra kako se njihovo selo nalazi 20 do 30 metara više te da slivne vode odlaze u drugom smjeru.