NA POČETKU DANA: Odgovaramo li megalomanskim proslavama rođendana, pričesti i krizmi na želju svog djeteta ili na svoje neostvarene snove?!

Sjećam se
proslava rođendana s prijateljima iz osnovne škole. Natrpalo bi se nas
dvadesetak u sobicu, vrt ispred kuće, parkić ispred zgrade, okruženi
grickalicama, društvenim igrama, sendvičima na krekerima ili francuz kruhu sa
sirkom i čajnom… domaća torta od čokolade sa svjećicama i plesnjak uz hitove
Electro Teama, Ivane Banfić, Nine Badrić, Daleke obale… bilo bi tu i dječaka i
djevojčica, pola kvarta vršnjaka… Za poklone nismo marili. Dovoljan je bio
pokoji spomenar na ključić ili karte na UNO. I tako svaki od nas slavio bi
barem jednom mjesečno, negdje tamo do srednje škole.

Danas je ta slika znatno drugačija. Dječji rođendani postali su biznis!
Igraonice, animatori, tematske zabave, do u minutu osmišljen program
rođendanske zabave. I ne samo to! Tu su pozivnice, kostimi, odgovarajuće
salvete i kapice… Proslave u igraonicama, u vrtiću, u školi, s obitelji… Koliko
fešti, zabava, partyja treba jednom djetetu? Jesu li djeca zahtjevnija ili
slijedimo trendove? Učimo li ga skromnosti ili rastrošnosti? Nije li sama
činjenica da ima rođendan i proslavi ga s prijateljima djetetu više nego
dovoljna? Poklonimo li mu za peti rođendan iz bajke što će biti za petnaesti?

Živimo u potrošačkom društvu, no imamo li granica? Roditelji koji iz
mjeseca i mjesec jedva krpaju kraj s krajem, spremni su izdvojiti pravo malo
bogatstvo za proslavu rođendana. Samo torta s figuricama na crtane junake stoji
500 kuna, a gdje je ostalo… Cijene se kreću do vrtoglavih iznosa. Hoćemo li i
za proslavu rođendana dizati kredite kao neki za vjenčanja? 

Danas, više nego ikad prije u povijesti, trošimo novac na svoju djecu i
trošimo ga impulzivno. A time se stvara začarani krug očekivanja i ostvarivanja
između djece i roditelja. Posljedica konzumerizma ”uvoza” sa Zapada, složili
bi se sociolozi! Naučili smo svoju djecu da očekuju puno više nego prijašnje
generacije.

Mnogi svjetski
stručnjaci i psiholozi smatraju da megalomanskim proslavama dječjih rođendana
roditelji zapravo više dokazuju i ostvaruju sebe i svoje neostvarene snove, jer
im je najbitnije postalo, da se fotografije besprijekorno organiziranog
rođendana mališana podijele na društvenim mrežama, kako bi dobili zavidne
reakcije drugih. Stručnjaci navode da bi takve proslave mogle negativno
utjecati na djecu. Ustvari nije ni pitanje koliko je skupa ili jeftina proslava
rođendana, ono što je najvažnije jest koliko je kvalitetan odnos sa djetetom.

Koliko je dijete
svjesno okruženja u kojem se nalazi, kontakta s ljudima, prijateljskih odnosa
sa svojim prijateljima, povezanosti sa svojim roditeljima. Djetetu je potrebna
pažnja, ljubav, da vidi vrijednost sebe kao osobe, a ne kroz vrijednost novca,
poklona ili zabave.

Potrošačko društvo stvorilo je vrijednosti koje teoretičari društva
često nazivaju lažnim vrijednostima. Navikli smo djecu na svakojake igračke,
naljepnice, albume – u moje vrijeme skupljali smo sličice za, primjerice, SP u nogometu i to jednom ili dvaput
godišnje. Danas praktički svaki trgovački lanac ima ”svoje” albume s nečim.
Industrija i trgovački lanci potiču ljude na kupnju raznih sitnica koje
najčešće nisu skupe, a mi kao kupci znamo da one nemaju neku vrijednost.

Živimo u vremenu u kojem dominira industrija zabave i nameće se da
stalno morate biti cool i pratiti trendove. Djeca su vjerojatno najveće žrtve
toga. Digitalno doba je zapravo mnogoj djeci ukralo djetinjstvo i istinsku igru
s vršnjacima, druženje uživo, stjecanje osjetljivosti na druge i različite. Sve
više djece zatvoreno je u kući pred ekranima ili s elektronskim spravama.

Možda će novi trendovi poput ”home made” zahvatiti i ovo područje. Kao
što je ”fast food” generacijama djece obilježio djetinjstvo, danas se
okrećemo hrani spremljenoj kod kuće. Možemo li djeci dozvoliti da sudjeluju u
pripremi svog rođendana, peći s njima kolače, raditi sendviče ili  osmisliti tematske igre i pustiti ih da
proslave svoj dan kako bi oni htjeli, ostaje na nama. Popuštamo li pritisku
psihologije tržišta da je lakše otvoriti novčanik nego zapravo baviti se svojoj
djecom?!