Splitska sportska infrastruktura uskoro će procvjetati, ako je suditi po riječima političara na konferenciji “Igra na dugi rok”

Može li mala Hrvatska sa sve manje stanovništva nastaviti u ritmu redovnog osvajanja europskih, svjetskih i olimpijskih medalja, ako joj je sportska infrastruktura u sve lošijem stanju? Nije baš slučajno da se o ovoj temi razgovaralo u Splitu, na stadionu u Parku mladeži, koji je jedan od oglednih primjera zapuštenosti. Moglo se, na primjer, o tome pričati i na stadionu na Poljudu ili u zatvorenoj Spaladium Areni… Da ne nabrajamo dalje. Split je prvak Hrvatske u oronulosti sportske infrastrukture, a drugi je grad u državi po veličini, te se voli dičiti kako je grad sporta, o čemu svjedoči i „spomen-pista“ olimpijskih medaljonoša na Zapadnoj obali.

Konferencija „Igra na dugi rok: Sportska infrastruktura između izvrsnosti i isplativosti“ okupila je doista jaka imena iz svijeta sporta, javne uprave i gospodarstva, mnoštvo zainteresiranih. Svega se imalo za čuti, ostaje nam samo za vidjeti što će se od svih kapitalnih projekata realizirati u skoro vrijeme. Do Europskih sveučilišnih igara u Splitu još su dvije godine, ta manifestacija označena je kao kamen zamašnjak obnove postojeće infrastrukture. Prije svega se to odnosi na Poljud, Spaladium Arenu, Gripe i Park mladeži. O tome su zborili političari, gradonačelnik Splita Tomislav Šuta, zamjenik župana Stipe Čogelja i ministar turizma i sporta Tonči Glavina.

Naši vrhunski sportaši Blanka Vlašić, Goran Ivanišević i Barbara Đinović (djevojački Matić) uz proslavljenog trenera Tonija Tomasa sudjelovali su u panelu na kojemu su ukazivali na bolan nedostatak infrastrukture. Prisjećajući se svojih početaka, scila i haribda kroz koje su prolazili da bi postali svjetski prvaci, olimpijski pobjednici, osvajači Wimbledona… Problem je što su njihovi problemi ostali problemi djece, koja se danas bave sportom – atletikom, judom ili tenisom.

–Uvijek smo se borili ostati tamo gdje jesmo. Stremili smo tome da u našem gradu napravimo rezultate. Na ovom stadionu trenirali smo i zimi i noću, uvlačili smo se u hodnik kluba, bili podstanari drugim sportovima, a tek 2006. dobili prostor u Jokeru koji smo prilagodili mojim potrebama. Imala sam sreće jer sam imala tatu koji nije spavao noćima ako je sutrašnji trening bio upitan. Nažalost, još nismo došli do razine da se pojavi talent kojem ćemo sve omogućiti – rekla je Vlašić.

Slična iskustva podijelila je i Barbara Đinović.

–I dalje sam u atomskom skloništu, neke se stvari nisu promijenile. U početku nisam znala za bolje, meni je bilo super i treneri su mi dali sve što mi treba. No kada počnete putovati i vidite kako je to vani – zimi se grije, ljeti hladi, a kod nas je strunjača i dalje samo strunjača – kazala je olimpijska pobjednica.

Na problem uvjeta upozorio je i Goran Ivanišević.

–Split je poznat teniski grad, ali nemamo 365 dana sunca. Trebaju nam dvorane. Na kraju dana ta djeca moraju otići tražiti bolje uvjete, a sve se to može riješiti dobrom organizacijom.

Dodao je kako Splitu nije potrebna teniska akademija.

–Ne treba teniska akademija, to je neprofitabilno. Treba bolji odnos između klubova i Grada, da natjecatelji dobiju više termina i da Split postane regionalni centar u koji će dolaziti mladi igrači iz cijele Dalmacije. Važna je komunikacija vlasti i sporta.

Sve veći interes djece za sport ne prati i postojeća infrastruktura, upozorila je Barbara Đinović.

–Mislim da sam pomogla popularizaciji sporta, što je nama problem jer nemamo dovoljno kapaciteta primiti toliki broj djece u dvorane. Ne pričamo samo o mom klubu Pujanke, nego i drugima. Čak je bila opcija da otvorim svoj klub, ali gdje? Atomsko sklonište je adaptirano da izgleda kao dvorana, ima teretanu, ali nedostaje nam prostora.

Posebno emotivno Blanka Vlašić govorila je o problemima splitske atletike.

–Čekamo tu dvoranu jako dugo, još od trenutka kada sam postala profesionalka. Čim dođe listopad, broj djece počinje padati jer atletika zahtijeva uvjete koje nemamo. Ne tražimo velebnu dvoranu, dovoljno je napraviti funkcionalan prostor. Bez prave infrastrukture ne možete dovesti ni stručni kadar koji će raditi s tom djecom. To je kao da želite kuhati, a nemate kuhinju – poručila je.

Dodala je kako se posljednjih mjeseci ipak vide određeni pomaci.

-Jako smo sretni što smo se uključili u ovu priču oko stadiona. Naša je staza u lošem stanju, još uvijek koristimo opremu s Mediteranskih igara. U komunikaciji smo s Gradom i ono na što smo mogli utjecati, posebno kada je riječ o školi atletike, već se poboljšalo. Poboljšani su i uvjeti rada trenera, a njih ne smijemo zaboraviti. Bez stručnjaka nema razvoja sporta.

Da su upravo treneri ključ svega, složio se i Goran Ivanišević.

–Oni su tu najvažniji jer djecu uče životu, ne samo sportu. Imamo ih, ali trebamo ulagati u njih.

Toni Tomas podsjetio je kako hrvatski taekwondo već godinama ostvaruje vrhunske rezultate unatoč ograničenim uvjetima.

–Radili smo ankete u klubu i većina roditelja odgovorila je da žele da im djeca budu uspješna. Split želi rezultat, imamo puno termina i čak 53 grupe. Iz kvantitete dolazi kvaliteta, a godinama smo se afirmirali kao treneri.

Za kraj je poslao možda i najvažniju poruku cijelog panela.

–Ako je trener vizionar, i u lošoj infrastrukturi mogu se ostvariti vrhunski rezultati. Svjedoci smo toga.