Najdoktorica Ksenija Kaleb: ‘Na godišnjem nisam bila 6 godina, životi pacijenata su mi na prvom mjestu!’

Koliko je samo lijepih riječi ostalo kao zahvala za ozdravljenje, jednostavan pregled ili tek odgovor na kakav medicinski upit. Ispričati priču, životnu i poslovnu vrijednog i nadasve inspirirajućeg pojedinca, u gotovo svim slučajevima sličilo bi na kakvu pripovjetku nego na tek nekoliko paragrafa teksta.

Baš se zbog toga o Kseniji Kaleb, pedijatrici iz Metkovića može govoriti samo dušom i dobrotom te u superlativima jer njezin svakodnevni rad ništa više ni ne zaslužuje. 

Skroman život od djetinjstva naučio ju je cijeniti život. Pomaganje ranjenim pticama, hranjenje napuštenih mački i pasa s tek nekoliko godina života postavili su početnu ‘iskru’ ljubavi prema pomaganju. Ipak, njezina slatko-tajna misao od malih nogu postala je poziv, ali tek tamo pred kraj gimnazijskog obrazovanja.
– Uz gimnaziju sam završila i Osnovnu glazbenu školu, upisala srednju glazbenu u Mostaru i u drugoj godini me prekinuo rat. Sve do tada sam bila uvjerena da ću pokušati upisati glazbenu akademiju. Nakon što me rat zaustavio u pohađanju srednje škole isključivo sam dalje pohađala Jezičnu gimnaziju i dvoumila se između arhitekture, stomatologije i medicine. Tek pred kraj gimnazije sam definitivno odlučila da će prvi izbor biti medicina jer je prevladala velika želja za istraživanjem, dokazivanjem i učenjem novih činjenica kroz rad s ljudima kojima pomažete i činite ih sretnim, priča nam Ksenija koja je svoje medicinsko zvanje završila u roku i onda odlučila kako će postati pedijatrica.


Želja se ostvarila. Ksenija se okružila djecom koja odišu srećom, radošću i iskrenošću, a sve to u rodnom Metkoviću.
– Ja sam oduvijek znala da se želim vratiti u Metković i teško sam mogla zamisliti da ću baš dobiti Pedijatriju. Zato sam danas potpuno zadovoljna, postigla sam dugo očekivani cilj i postala pedijatar. Radim najljepši posao na svijetu, a kad nešto volite onda ništa nije teško, govori nam Ksenija.  

Niti danas ne zna razloge osude

Ružno vrijeme u kojem se svaki krivi potez višestruko naplaćuje, vrijeme puno teških događanja, ali i lakih optužbi te još opakijih pojedinaca nije ju obeshrabrilo u zacrtanom putu. Ostati čovjek u cijelom ‘moru nepravde’ zbilja je ‘lavovski pothvat’, a uz sve to dobiti i nagradu od pacijenta nešto je što se riječima ne može opisati.

Javnost je Kseniju upoznala kod slučaja malenog Gabrijela Bebića koji je zbog propusta liječnika preminuo. Liječnička komora tada je Kseniju optužila za nepravilno postupanje kao liječnice da bi se, nakon podužeg razdoblja, utvrdilo kako pedijatrica iz Metkovića je učinila sve po pravilima struke.
Cijela je situacija bilja smišljena. Ja sam se ponašala kao što bi se i svaki doktor trebao ponašati. Primjetila sam da dijete ne izgleda dobro, da ga moramo što hitnije primiti i prepoznali da se radi o izrazito bolesnom djetetu. Na najbrži smo način organizirali da se dijete preveze u Split jer jedino je u splitskoj bolnici postojala adekvatna terapija koja je djetetu mogla pomoći. Međutim, bilo je prekasno, priča Ksenija kojoj ni danas nije jasno zbog čega su ‘uperili prst’ u njezino djelovanje.


U Metkoviću je održan i prosvjed potpore Kseniji, mnoge kolege okretale su joj leđa, a podrška njezinih sugrađana, u tako teškim trenutcima, kaže, bila je neprocjenjiva.
Osjećate se zgaženi, poniženi, ne znate kakav teret vam stavljaju na leđa, ne znate zbog čega vam to čini i najgore je u tim trenutcima biti sam jer te to iznutra izjeda. U tim teškim trenutcima puno mi je značila i lijepa riječ kolega i sugrađana i prijatelja i tako se, na kraju, sve loše i prebrodi, kazuje Ksenija koja nam kaže i kako je sada ljuta jer je zbog optužbi patila ne samo ona, nego i cijela njena obitelj.

Bez dana godišnjeg odmora šest godina

Doktorsko zvanje jedno je veliko odricanje. Ksenija Kaleb za brojne je roditelje nekakva super-junakinja, ali ona je tek samohrana majka koja zrači blagošću i toplinom.

O granicama njezine veličine u doktorskom stažu dovoljno je izrekla Udruga hrvatskih pacijenata koja ju je, prije nekoliko dana, odlikovala titulom najdoktorice.
O veličini i granicama privrženosti prema poslu govori, pak, i činjenica kako je Ksenija bez dana godišnjeg odmora u šest godina.

Kada ste liječnik pedijatar kao ja i kada ste sami u jednoj ustanovi na takvoj funciji onda na godišnjem odmoru niste bili 6 godina. Svom ocu niste izmjerili tlak 20 godina, majci niste pregledali grlo, a ne stignete ni upitati svoje roditelje kako su. Kada vam je dijete bolesno od upale grla ili nečeg sličnog, a vi ne uzmete bolovanje i kada ne možete uzeti godišnji na nekoliko dana i zaboraviti na radne obveze – to je moj život.
Uz sve to onda shvatite kako vam i obitelj nije na prvom mjestu. Ipak, ja ne žalim jer sam odgovorna, ali ni s ljudskim životima se nije za igrati. Ako ćete raditi ovakav posao, u današnjim uvjetima, onda vam nešto mora patiti. Ja jednostavno ne mogu sebi dopustiti da je to pacijent jer sam, primjerice, bila duhom odsutna u nekom trenutku, zaključuje Ksenija Kaleb, pedijatrica iz Metkovića koja, u najmanju ruku, može i mora biti primjer svojim kolegama – ljubav, odricanje i davanje svog maksimuma tri su stvari koje su, kao urođene, ovoj hrvatskoj najdoktorici.

POSLJEDNJE DODANO: