Na današnji dan preminuo Tin Ujević: ˝Umjetnost nikad ne prima svijet kako ga je našla, niti ga takvim ostavlja˝

Piše:

˝Ujević je pobjeđivao kruh, bez doma i domovine u svom začaranom teatru: gradova, ulica i gostionica. Nije imao svoj dom, ali imao je gradove koje je pohodio, sve ulice kojima je prolazio, sve gostionice koje je posjećivao. I stvarao je gradove, ulice, i gostionice.˝, kaže Goran Matović, glumac, scenarist koji već dugo godina radi na populariziranju Ujevića. 

Živio je u svojoj samoći, odrekavši se ljubavi i prepustivši se nekim drugim čarima života. Volio je ulice, vrevu gradova, kavane, gostionice i imao je one određene koje posjećuje.

U Zagrebu, to su bile Teslina i Masarykova ulica,odnosno šest nekadašnjih kavana u koje je Ujević zalazio.  Gostionica Vinodol, Pula, Korčula, Vis, Dingač i Blato (Tip Top).  U svakoj od njih imao je svoje mjesto,vodio je polemike, a Tinovi monolozi i šutnje za vratima gostionice ušli su u legendu. 

Ujević je jednom rekao: ˝Ja za čitavu zemlju ostajem problem koga se ona neće tako lako riješiti niti ga preskočiti˝ i bio je u pravu. Ne može ga se riješiti nitko tko voli poeziju i lijepu riječ. Tin je ostao bezvremen u bespućima hrvatske književnosti i poezije. 

Na današnji dan, 1955. godine, Tin je preminuo, ali nakon njegove smrti ostao je i dalje živ. Svojom veličinom i duhom, nikada nije ostao zaboravljen. Dapače, održane su brojne manifestacije u njegovu čast, a i ove godine snimljen film o njegovom životu.

Pitam se što bi Tin rekao na sve ovo što se danas događa? Najbolje odgovore pronaći ćemo u njegovim stihovima..

Ljubav nije slobodna, ona je ropstvo po definiciji.

A što bih jedino potomcima htio razmijeniti u baštinu – bila bi vedrina.


Ljudi su dorasli da se obračunavaju s drugim ljudima, ali ne s problemima.

Ko sam i što sam, što ću, koga volim, što tražim, kuda idem, za čime lutam? Uzaludno nebo za odgovor molim, uplašen sobom svoje suze gutam, tajanstveno stvari i života zebe, ne poznam ništa, a najmanje sebe.


Kavana je unikom senzacije, sredina između erotske emocije, dnevnog snobizma, intelektualne radoznalosti i duševnog traženja.

Sa svakim nešto djeliš i više vas ste isti,
i pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.