Slučaj Livaja? Svi u Hajduku moraju biti pametni i napraviti korak unatrag da bi uslijedila dva naprijed

Nakon 33 godine moralo se i to jednom dogoditi. Nikada prije u HNL-u Hajduk nije izgubio utakmicu s 0:5. Do jučer i masakra na Rujevici. Trideset i tri godine je Hajduk odolijevao, razmišlja optimist u meni. Za takav epski poraz ne može biti jedan uzrok, poklopila se gomila stvari. Kompletan podbačaj momčadi (izuzev Rokasa Pukštasa), ekstremni vremenski uvjeti i genijalnost Tonija Fruka. Njemu, Fruku, Hajduk je „naletio na volej“, baš onako kao kod trećeg gola. Fruk je razmontirao svaku ideju Gonzala Garcije i njegove energijom oduzete momčadi, kojoj se obraz nakon utakmice crvenio od srama, a ne od bure.

Hajduk se pogubio, jer nije shvatio poantu ove utakmice, koja se morala igrati „na mišiće“ baš zbog ekstremnih vremenskih uvjeta. Loš ulaz u utakmicu diktirao je kasniji odnos snaga na terenu (odatle jalovih 69 posto posjeda Hajduka, koji se uglavnom gubio u besciljnom dodavanju posljednje četvorke), a priliku za povratak propustio je Michele Šego kad s pet metara nije uspio pospremiti u mrežu idealnu asistenciju Pukštasa. Bila je tek 16. minuta… U derbiju se takvi promašaji kažnjavaju, što je zorno kasnije demonstrirao Fruk iskoristivši „sjajno“ dodavanje Šarlije za 2:0 i smušenost kompletne obrane kod trećeg gola. Fruk je nebranjen zabio hat-trick, niti jednom nije bio u kontaktu, uvijek usamljen. Četvrti i peti gol samo su dokaz koliko se Hajduk raspao i koliko nije bio u utakmici. Kao da je zapeo u Maloj Kapeli, dok su na Rujevici „istrčali duhovi“.

Zvone Šarlija je prilično prisebno komentirao utakmicu, preuzeo na sebe krivnju zbog drugog gola, koji je sve prelomio, ali je apelirao da se „ne zaboravi sve dobro što smo napravili, da ne spustimo glave“… Za tako nešto prilika je već u subotu protiv Varaždina, prve momčadi koja je Hajduku očitala lekciju ove sezone. Nakon pada, koliko god on dramatičan i težak bio, puno je važnije koliko ćeš se brzo podići s dna.

Do subote, zapravo, još puno prije subote, Goran Vučević i Ivan Rakitić moraju se uhvatiti ozbiljnog posla, valja riješiti odnos trenera Gonzala Garcije i klupske ikone Marka Livaje. Osim ako stvarno ne mislite da se Livaja u trenutku kad je pozvan na zagrijavanje osjećao loše i bolio ga je trbuh. Je li ga Garcia uopće trebao slati na zagrijavanje na 0:4? Vjerojatno nije. Je li Livaja pogriješio kad je to odbio? Jest, jer je time dodatno narušena atmosfera i serviran je problem, koji će se sada danima provlačiti po medijima i društvenim mrežama. Dan poslije, kad smo svi malo pametniji, lako je zaključiti da se Livaja na Garciju mogao „istresti“ i nakon utakmice. Mogao je i Garcia prešutjeti razlog neigranja Livaje, pa raščistiti sve u četiri zida.

Nekada bi treneri, tada nesporni autoriteti, na ovakvu reakciju igrača, istoga poslali u svlačionicu, „neka pije čaj i zgrije se“. Kasnije bi vjerojatno dobio i disciplinsku kaznu. No, vremena su se promijenila. Zvijezde momčadi su gotovo svuda jače i utjecajnije od trenera. Zar mislite da bi Vinicius Junior, na primjer, još igrao u Real Madridu da to nije tako? A „troublemaker“ je samo takav. To je jednostavno tako. I zato treba biti pametan. Zato svi u Hajduku trebaju biti pametni, napraviti korak unatrag da bi uslijedila dva naprijed.