Slaven Bilić: “Zanima me samo veliki rezultat, medalja na Euru”

Poseban gost emisije Americana na HRT-u bio je novi-stari izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić.

Bilić je vodio Vatrene od 2006. do 2012. godine, uveo je u nacionalnu momčad većinu igrača koji su kasnije pod Dalićem osvojili tri velike medalje, a ovo mu je drugi mandat na klupi nacionalne vrste.

– Ovo je posao za koji sam, kad sam odlazio nakon prvog mandata, rekao da nijedan posao koji budem radio u budućnosti neće biti tako bitan kao biti izbornik svoje zemlje. Tako je i bilo, radio sam na raznim mjestima, svugdje sam davao sve od sebe, nije to bio samo biznis, davao sam emociju, ali ovo je nešto drugo. Kad se pojavila prilika, svjesno sam je čekao i, eto, dočekao, rekao je u uvodu emisije Bilić.

Lijepo se prisjetiti nekih stvati?

– Lijepo se prisjetiti toga, teško je gledati sebe na televiziji, malo neugodno, no svaka čast momku koji je tro napravio, prokomentirao je prilog o njegovom prvom mandatu.

Prisjetio se Cice Kranjčara:

– Bila je to dobra repezentacija pod Cicom, samo kod nas, kako se nije prošla grupa na SP-u, no bila je to dobra reprezentacija, rekao je izbornik.

Sad imamo više mladih koji su se etablirali

Kako bi usporedio svoj prvi i ovaj dolazak na klupu?

– Sad imamo više mladih koji su se već etablirali, no tada sam imao prednost što sam vodio mladu reprezentaciju i bio sam spreman. Znao sam kakvi su Modrić, Ćorluka i Eduardo. U obje reprezentacije je spoj iskustva i mladosti. Kraj Modriča je bio Niko Kovač, kraj Ćorluke Robert Kovač i Joe Šimunić, spoj je najbitniji. Ja obožavam mlade igrače, oni daju energiju, idu i jurišaju, ne razmišljaju o greškama. No utakmica, jedna utakmica od m90 minuta, ima svoje uspone i padove, onda mladi igrač treba neku stabilnost. Rapaića smo tad vratili s 34 godine. Govorim to zbog kriterija igranja za reprezentaciju, samo kvalitet i ništa drugo, najavio je Bilić. 

Koliko se Bilić promijenio od prvog mandata?

– Promijenio sam se. Mislim da čovjek ne mijenja principe i životne stavove, ali napreduje. Dobiješ školu. Kad si mlađi, onda si hrabriji, manje je onih koji skaču “bungee jumping” s 50 godina. Sigurno sam bolji, ne čovjek nego trener i psiholog, prijatelj. Više sam stvari prošao u životu. Naučio sam se kroz uspjehe, a još više kroz padove. Vjerojatno je sada lakše uspostaviti autoritet. Isto tako, ova mlada generacija neće gledati mene i suradnike kao što nas je gledala Modrićeva generacija, rekao je i nastavio:

– Oni su 1998. imali 12 godina, bili smo im idoli, pogotovo Zvone, Prosinečki… Mi novim dečkima nismo “vau” u tom smislu. Trenerski možda.  Da ne vjerujem da ja i suradnici ne možemo napraviti veliki rezultat, ne bih radio ovaj rizik, priznao je izbornik.

“Mladi donose energiju, ali iskustvo donosi stabilnost”

Koja mu je omiljena uspomena?

– Prvi ciklus bio je sjajan, drugi ne baš tako, treći smo sjajno završili. Bilo je bolnih poraza, pogotovo ta Turska. Ali te stvari te očvrsnu i nauče. Bilo je tu svega, to je kao život. Ali snaga naše reprezentacije je to zajedništvo naših igrača. Koliko su oni prijatelji, ne samo kolege, oni ne žele ići doma što su dulje skupa. Naravno da ću istaknuti 2:0 pobjedu protiv Engleske kao najdraži trenutak. To nas je lansiralo. Cijeli taj Euro pamtim. Njemačka, ogromna pobjeda. Wembley je specifičan, ali nije nam značio kao Maksimir. Ali, postoji i kraj protiv Turske. Ima dosta toga što mi je ostalo. Imali smo šansu Olića kada je pogodio prečku s 4-5 metara. Jesmo li se možda tada uplašili te utakmice? Ne znam. Mi smo 2008. išli osvojiti Euro. Isto tako i 2012. godine. Često sam se pitao je li nerealno nadati se medalji. Ali, Zlatko je nama pokazao da se može, to je jedan od razloga mog povratka. Tri su motiva za povratak, stabilnost saveza, kvalitet i potencijal ekipe, uspjesi koje je Dalić napravio. Pokazao je da možemo. Zašto sada ne bi mislili da možemo i mi?

Zanima me samo veliki rezultat

Ostavljate dojam čovjeka koji zna što radi?

– To su medijski nastupi, nemojmo to previše hvaliti. Zanima me isključivo veliki rezultat, a to znači Europsko prvenstvo. Neće se Liga nacija zanemariti, ali Euro je taj kojem je sve podređeno. Imamo podlogu. Hrvatska je pokazala da imamo realne šanse, ako vjerujemo i sanjamo o nečemu velikom, ako smo ambiciozni, a ne bahati i arogantni, znajući da treba proći kvalifikacije. Igramo nogomet na specifičan način, ima stvari koje nemamo, ali nitko ga ne igra kao mi. Kad su španjolci gradili “tika-taka” igru, oni su vjerovali u to. I mi moramo tako. 

Bilić: Učio sam kroz uspjehe, još više kroz padove

Kakvih će biti promjena, što je s Lukom?

– Luka je puno više od najboljeg igrača i kapetana, on je puno više od toga. Ja ću popričati s Lukom uskoro, ima stvari koje se nadam da će biti takve. Odluka je njegova, a ja imam neki svoj plan, koji ću mu iznijeti. 

Zašto ne bih bio za Lukin ostanak?

Vi ste za njegov ostanak?

– Zašto ne bih bio? Imamo seniore, imamo i mlade, slično je to 2006. godini, imali smo i tad braću Kovač, Rapaića, Darija Šimića, Šimunića, imali smo mi i tad iskusne. Sad je još bolje, imamo iskusne,  a mladi već imaju iza sebe i Euro i SP neki, jako dobra situacija. Eventualno nam fale specifični profili igrača, fale nam krila, pozicija centarfora, imamo slične igrače, ali ovo gdje smo jaki, sredina terena, tu imamo možda i previše igrača, no tu smo stvarno dobri. Po meni je kriterij za reprezentaciju samo kvalitet, reprezentacija nije klub. Mladi neće biti zapostavljeni, ali nećemo stavljati mlađe samo zato što su mlađi. Modrić, Dudu i Ćorluka 2006. nisu igrali jer su mladi, nego zato jer su bili bolji. 

Nisam “my way or highway” tip

Ipak, ne bi trebali gušiti mlade?

– Mladi nisu ugušeni. Igraju li Sučić, Baturina, Gvardiol, je li Vušković igrao protiv Engleske? Imamo mladih. Ne mogu skupa igrati oba Sučića, Baturina, Vlašić, igrači su sličnih karakteristika. Ako su dobri u klubu, igrat će. Mi ćemo probati kroz Ligu nacija isprofilirati neke igrače, ali ako bude prilike za proći dalje, idemo po to. Ništa ne stvara igrača bolje od pobjede.

Ono što ne valja, ispravljivo je, to je dobro

Prokomentirao je nastup na SP-u:

– Dobra stvar je da je ono što ne valja, ispravljivo. Nemamo previše dubine, ali slabo branjenje šesnaesterca stvar je voljnog momenta, treninga i odgovornosti. To se može popraviti, ali treba se vježbati. Prekidi su toliko zastupljeni, ti danas imaš stručnjake za prekide. Možeš naučiti igrače da čuvaju igrača ili zonu, ili ponekad oboje. Ali ne možeš ih naučiti da budu talentirani. Taj stil nemaju.

Je li problem prekida psihološke prirode?

– Tu se slažem s Dalićem, ali to ne znači da se to ne vježba. Treba naći i pravi model. Treba pojačati odgovornost, možda i prozvati igrača. Hoćeš igrati? Onda ga čuvaj! Sin i ja smo bili na utakmici Real – Chelsea pred par godina, Luka Modrić čuva Rüdigera, koji je tada igrao za Chelsea. Luka zna da je manji od njega, no i dalje ga čuva, otežava mu. Treba prenijeti tu strast. Da, lako je pričati, ali moguće je to i izvesti.

Bilić: Zanima me samo veliki rezultat

Vatrene ubrzo čeka Liga nacija…

– Nije moglo teže za početak u Ligi nacija, ali imam prijatelja koji kaže, “daj odmah!” Zeznut je trenutak. Ovo je specifično. Prošli smo grupu, nešto nije bilo dobro, ali izašli smo pozitivni, pogotovo nakon utakmice protiv Portugala. Naravno da su ove utakmice užasno teške, gledamo ih u polufinalu SP-a. Nadam se da naši igrači nisu u strahu od Engleske i da im žele pokazati da mogu igrati s njima. Da to jedva čekaju.

Nekad je dobar nogomet i braniti se

Stil igre?

– Nekad je dobar nogomet i braniti se. Meni je dobra utakmica na Euru 2012. kad smo protiv Španjolske imali 29 posto posjeda, i to je umjetnost. Ono što bih ja htio je da stavim na teren što više igrača koji znaju igrati. 

Tko mu je trenerska inspiracija?

– Pep, Ancelotti, Klopp, obožavam i Mourinha. Imao sam privilegiju da se u Engleskoj družim s takvim ljudima. Bili su to razgovori od pola sata.

Kako će se nositi s pritiskom?

– Svatko danas govori “ja to ne čitam”, ja to baš ne vjerujem, No možeš manje ili više to čitati. Budeš osoba godine, pa tresneš na zemlju, takvo je moderno društvo. Zlatka apsolutno shvaćam.  Pitam se kako je moguće da  nakon toliko medalja i uspjeha ima ovih koji su bili  brutalno bezobrazni prema njemu. Čovjek je napravio takav rezultat da je to meni jedan od glavnih razloga za povratak. Naravno da ću probati nešto promijeniti i da ne gajimo isti stil nogometa. Dobro je doći u fazu kad ti pozitivne stvari znače, a negativne ne znače. Tako rade uspješni ljudi, svijet tako funkcionira, ako se zapleteš u to, moraš hoćeš-nećeš, to je katastrofa, to je određeni rad koji može samo pomoći. 

O prvim kontaktima s HNS-om:

– Prije dvije godine, nakon mog boravka u Saudijskoj Arabiji. Ali to su bila samo dva ručka i to je to. Ali bilo je od početka naznačeno “ako” i “kada” Zlatko Dalić ode. Išli smo ručati van da se sve vidi, nije to bilo ništa tajno. Nakon Arabije sam htio odmoriti godinu dana jer 13 godina nisam bio u Splitu, drugu godinu sam htio raditi, jer nakon nekog vremena ispadneš iz bubnja. Ova varijanta mi je uvijek bila u glavi. Išao bih u West Ham kad se pojavila opcija, iako do kraja sezone. Ne volim pričati o ponudama i klubovima s kojima sam pregovarao, ali bile su četiri reprezentacije koje su bile na SP-u. Imao sam priliku. Nijedna nije fenomenalna, ali neke su prošle skupinu. Ipak, Hrvatska je bila nešto drugo.

Cijeli članak pogledajte ovdje.